(DK)
2 Chronicles
18
:
1
I Josafat imajući veliko blago i slavu oprijatelji se s Ahavom.
(DK)
2 Chronicles
18
:
2
I poslije nekoliko godina otide k Ahavu u Samariju; i nakla mu Ahav mnogo ovaca i volova i narodu koji bijaše s njim, i nagovaraše ga da pođe na Ramot Galadski.
(DK)
2 Chronicles
18
:
3
I reče Ahav car Izrailjev Josafatu caru Judinu: hoćeš li ići sa mnom na Ramot Galadski? A on reče: ja kao ti, narod moj kao tvoj narod; hoćemo s tobom na vojsku.
(DK)
2 Chronicles
18
:
4
Još reče Josafat caru Izrailjevu: pitaj danas šta će Gospod reći.
(DK)
2 Chronicles
18
:
5
Tada sazva car Izrailjev proroke svoje, četiri stotine ljudi, i reče im: hoćemo li ići na vojsku na Ramot Galadski, ili ću se okaniti? A oni rekoše: idi, jer će ga Gospod dati u ruke caru.
(DK)
2 Chronicles
18
:
6
A Josafat reče: ima li tu još koji prorok Gospodnji da ga pitamo?
(DK)
2 Chronicles
18
:
7
A car reče Josafatu: ima još jedan čovjek preko kojega bismo mogli upitati Gospoda; ali ja mrzim na nj, jer mi ne proriče dobra nego svagda zlo; to je Miheja sin Jemlin. A Josafat reče: neka car ne govori tako.
(DK)
2 Chronicles
18
:
8
Tada car Izrailjev dozva jednoga dvoranina, i reče mu: brže dovedi Miheju sina Jemlina.
(DK)
2 Chronicles
18
:
9
A car Izrailjev i Josafat car Judin sjeđahu svaki na svom prijestolu obučeni u carske haljine, sjeđahu na poljani kod vrata Samarijskih, i svi proroci prorokovahu pred njima.
(DK)
2 Chronicles
18
:
10
I Sedekija sin Hananin načini sebi gvozdene rogove, i reče: ovako veli Gospod: ovijem ćeš biti Sirce dokle ih ne istrijebiš.
(DK)
2 Chronicles
18
:
11
Tako i svi proroci prorokovahu govoreći: idi na Ramot Galadski, i bićeš srećan, jer će ga Gospod predati caru u ruke.
(DK)
2 Chronicles
18
:
12
A poslanik koji otide da dozove Miheju reče mu govoreći: evo proroci proriču svi jednijem glasom dobro caru; neka i tvoja riječ bude kao njihova, i govori dobro.
(DK)
2 Chronicles
18
:
13
A Miheja reče: tako da je živ Gospod, govoriću ono što reče Bog moj.
(DK)
2 Chronicles
18
:
14
I kad dođe k caru, reče mu car: Miheja! hoćemo li ići na vojsku na Ramot Galadski, ili ću se okaniti? A on reče: idite, bićete srećni, i daće vam se u ruke.
(DK)
2 Chronicles
18
:
15
A car mu reče: koliko ću te puta zaklanjati da mi ne govoriš nego istinu u ime Gospodnje?
(DK)
2 Chronicles
18
:
16
Tada reče: vidio sam sav narod Izrailjev razasut po planinama kao ovce koje nemaju pastira, jer reče Gospod: ovi nemaju gospodara, neka se vrate svak svojoj kući s mirom.
(DK)
2 Chronicles
18
:
17
Tada reče car Izrailjev Josafatu: nijesam li ti rekao da mi neće prorokovati dobra nego zlo?
(DK)
2 Chronicles
18
:
18
A Miheja reče: zato čujte riječ Gospodnju: vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu svom, a sva vojska nebeska stajaše mu s desne i s lijeve strane;
(DK)
2 Chronicles
18
:
19
I Gospod reče: ko će prevariti Ahava cara Izrailjeva da otide i padne kod Ramota Galadskoga? Još reče: jedan reče ovo a drugi ono.
(DK)
2 Chronicles
18
:
20
Tada izide jedan duh, i stavši pred Gospoda reče: ja ću ga prevariti. A Gospod mu reče: kako?
(DK)
2 Chronicles
18
:
21
Odgovori: izići ću, i biću lažljiv duh u ustima svijeh proroka njegovijeh. A Gospod mu reče: prevarićeš ga i nadvladaćeš, idi i učini tako.
(DK)
2 Chronicles
18
:
22
Zato sada eto, Gospod je metnuo lažljiv duh u usta tijem prorocima tvojim; a Gospod je izrekao zlo po te.
(DK)
2 Chronicles
18
:
23
Tada pristupi Sedekija sin Hananin, i udari Miheju po obrazu govoreći: kojim je putem otišao duh Gospodnji od mene da govori s tobom?
(DK)
2 Chronicles
18
:
24
A Miheja mu reče: eto, vidjećeš u onaj dan kad otideš u najtajniju klijet da se sakriješ.
(DK)
2 Chronicles
18
:
25
Tada car Izrailjev reče: uhvatite Miheju, i odvedite ga k Amonu zapovjedniku gradskom i k Joasu sinu carevu.
(DK)
2 Chronicles
18
:
26
I recite im: ovako veli car: metnite ovoga u tamnicu, a dajite mu po malo hljeba i po malo vode dokle se ne vratim u miru.
(DK)
2 Chronicles
18
:
27
A Miheja reče: ako se vratiš u miru, nije Gospod govorio preko mene. Još reče: čujte svi narodi.
(DK)
2 Chronicles
18
:
28
I otide car Izrailjev s Josafatom carem Judinijem na Ramot Galadski.
(DK)
2 Chronicles
18
:
29
I reče car Izrailjev Josafatu: ja ću se preobući kad pođem u boj, a ti obuci svoje odijelo. I preobuče se car Izrailjev, i otidoše u boj.
(DK)
2 Chronicles
18
:
30
A car Sirski zapovjedi vojvodama od kola svojih govoreći: ne udarajte ni na maloga ni na velikoga nego na samoga cara Izrailjeva.
(DK)
2 Chronicles
18
:
31
A kad vojvode od kola vidješe Josafata, rekoše: to je car Izrailjev. I okrenuše se na nj da udare. Ali Josafat povika, i Gospod mu pomože, i odvrati ih Bog od njega.
(DK)
2 Chronicles
18
:
32
Jer vidjevši vojvode od kola da nije car Izrailjev, otstupiše od njega.
(DK)
2 Chronicles
18
:
33
A jedan zastrijeli iz luka nagonom i ustrijeli cara Izrailjeva gdje spuča oklop. A on reče svojemu vozaču: savij rukom svojom i izvezi me iz boja, jer sam ranjen.
(DK)
2 Chronicles
18
:
34
I boj bi žestok onoga dana, a car Izrailjev zaosta na kolima svojim prema Sircima do večera, i umrije o sunčanom zahodu.