(DK) Acts 17 : 1 Prošavši pak Amfipolj i Apoloniju dođoše u Solun, gdje bješe zbornica Jevrejska.
(DK) Acts 17 : 2 I Pavle po običaju svome uđe k njima, i tri subote razgovara se s njima iz pisma,
(DK) Acts 17 : 3 Pokazujući i dokazujući im da je trebalo Hristos da postrada i vaskrsne iz mrtvijeh, i da ovaj Isus kojega ja, reče, propovijedam vama, jest Hristos.
(DK) Acts 17 : 4 I neki od njih vjerovaše, i pristaše s Pavlom i sa Silom, i od pobožnijeh Grka mnoštvo veliko, i od žena gospodskijeh ne malo.
(DK) Acts 17 : 5 Ali tvrdovrati Jevreji zaviđahu, i uzevši neke zle ljude od prostoga naroda, i sabravši četu, uzbuniše po gradu, i napadoše na kuću Jasonovu, i tražahu ih da izvedu pred narod.
(DK) Acts 17 : 6 A kad njih ne nađoše, povukoše Jasona i neke od braće pred starješine gradske vičući: ovi što zamutiše vasioni svijet dođoše i ovdje,
(DK) Acts 17 : 7 Koje Jason primi; i ovi svi rade protiv ćesarevijeh zapovijesti, govoreći da ima drugi car, Isus.
(DK) Acts 17 : 8 I smutiše narod i starješine gradske koji ovo čuše.
(DK) Acts 17 : 9 Ali kad ih Jason i ostali zadovoljiše odgovorom, pustiše ih.
(DK) Acts 17 : 10 A braća odmah noću opraviše Pavla i Silu u Veriju. Došavši onamo uđoše u zbornicu Jevrejsku.
(DK) Acts 17 : 11 Ovi pak bijahu plemenitiji od onijeh što žive u Solunu; oni primiše riječ sa svijem srcem, i svaki dan istraživahu po pismu je li to tako.
(DK) Acts 17 : 12 Tako vjerovaše mnogi od njih, i od poštenijeh Grčkijeh žena i od ljudi ne malo.
(DK) Acts 17 : 13 A kad razabraše Jevreji Solunski da Pavle u Veriji propovjedi riječ Božiju, dođoše i onamo te uzdigoše i pobuniše narod.
(DK) Acts 17 : 14 A braća onda odmah opraviše Pavla da ide u primorje; a Sila i Timotije ostaše ondje.
(DK) Acts 17 : 15 A pratioci dovedoše Pavla do Atine; i primivši zapovijest na Silu i Timotija da dođu k njemu što brže, vratiše se.
(DK) Acts 17 : 16 A kad ih Pavle čekaše u Atini, razdraži se duh njegov u njemu gledajući grad pun idola;
(DK) Acts 17 : 17 I prepiraše se s Jevrejima i bogobojaznima u zbornici, i na pazaru svaki dan s onima s kojima se udešavaše.
(DK) Acts 17 : 18 A neki od Epikurovaca i od Stojičkijeh mudaraca prepirahu se s njim; i jedni govorahu: šta hoće ovaj besposlica? A drugi: vidi se kao da hoće nove bogove da propovijeda. Jer im propovijedaše jevanđelje o Isusu i o vaskrseniju.
(DK) Acts 17 : 19 Pa ga uzeše i odvedoše na Areopag govoreći: možemo li razumjeti kakva je ta nova nauka što ti kazuješ?
(DK) Acts 17 : 20 Jer nešto novo mećeš u naše uši; hoćemo dakle da vidimo šta će to biti.
(DK) Acts 17 : 21 A Atinjani svi i putnici iz drugijeh zemalja ne bijahu ni za što drugo nego da što novo kazuju ili slušaju.
(DK) Acts 17 : 22 A Pavle stavši nasred Areopaga reče: ljudi Atinjani! po svemu vas vidim da ste vrlo pobožni;
(DK) Acts 17 : 23 Jer prolazeći i motreći vaše svetinje nađoh i oltar na kome bješe napisano: Bogu nepoznatome. Kojega dakle ne znajući poštujete onoga vam ja propovijedam.
(DK) Acts 17 : 24 Bog koji je stvorio svijet i sve što je u njemu, on budući gospodar neba i zemlje, ne živi u rukotvorenijem crkvama,
(DK) Acts 17 : 25 Niti prima ugađanja od ruku čovječijih, kao da bi onome trebalo što koji sam daje svima život i dihanje i sve.
(DK) Acts 17 : 26 I učinio je da od jedne krvi sav rod čovječij živi po svemu licu zemaljskome, i postavio je naprijed određena vremena i međe njihovoga življenja:
(DK) Acts 17 : 27 Da traže Gospoda, ne bi li ga barem opipali i našli, premda nije daleko ni od jednoga nas;
(DK) Acts 17 : 28 Jer kroz njega živimo, i mičemo se, i jesmo; kao što i neki od vašijeh pjevača rekoše: jer smo i rod njegov.
(DK) Acts 17 : 29 Kad smo dakle rod Božij, ne treba da mislimo da je Božanstvo kao ikone zlatne ili srebrne ili kamene, koje su ljudi majstorski načinili po smišljanju svome.
(DK) Acts 17 : 30 Ne gledajući dakle Bog na vremena neznanja, sad zapovijeda svima ljudima svuda da se pokaju;
(DK) Acts 17 : 31 Jer je postavio dan u koji će suditi vasionome svijetu po pravdi preko čovjeka koga odredi, i dade svima vjeru vaskrsnuvši ga iz mrtvijeh.
(DK) Acts 17 : 32 A kad čuše vaskrsenije iz mrtvijeh, onda se jedni rugahu; a jedni rekoše: da te čujemo opet o tom.
(DK) Acts 17 : 33 Tako Pavle otide između njih.
(DK) Acts 17 : 34 A neki ljudi pristaše uza nj i vjerovaše; među kojima bješe i Đonisije Areopagitski, i žena po imenu Damara, i drugi s njima.