(DK) Acts 19 : 1 Dogodi se pak, kad bješe Apolos u Korintu, da Pavle prolažaše gornje zemlje, i dođe u Efes, i našavši neke učenike
(DK) Acts 19 : 2 Reče im: jeste li primili Duha svetoga kad ste vjerovali? A oni mu rekoše: nijesmo ni čuli da ima Duh sveti.
(DK) Acts 19 : 3 A on im reče: na što se dakle krstiste? A oni rekoše: na krštenje Jovanovo.
(DK) Acts 19 : 4 A Pavle reče: Jovan krsti krštenjem pokajanja, govoreći narodu da vjeruju onoga koji će za njim doći, to jest, Hrista Isusa.
(DK) Acts 19 : 5 A kad to čuše, krstiše se u ime Gospoda Isusa.
(DK) Acts 19 : 6 A kad Pavle metnu ruke na njih, siđe Duh sveti na njih, i govorahu jezike i proricahu.
(DK) Acts 19 : 7 A bijaše ljudi svega oko dvanaest.
(DK) Acts 19 : 8 I ušavši u zbornicu govoraše slobodno tri mjeseca učeći i uvjeravajući za carstvo Božije.
(DK) Acts 19 : 9 I kad neki bijahu otvrdnuli i svađahu se huleći na put Gospodnji pred narodom, otstupi od njih i odluči učenike, pa se prepiraše svaki dan u školi nekoga Tirana.
(DK) Acts 19 : 10 I ovo je bivalo dvije godine, tako da svi koji življahu u Aziji, i Jevreji i Grci, čuše riječ Gospoda Isusa.
(DK) Acts 19 : 11 I Bog činjaše ne mala čudesa rukama Pavlovijem,
(DK) Acts 19 : 12 Tako da su i čalme i ubruščiće znojave od tijela njegova nosili na bolesnike, i oni se iscjeljivahu od bolesti, i duhovi zli izlažahu iz njih.
(DK) Acts 19 : 13 I počeše neki od Jevreja, koji se skitahu i zaklinjahu đavole, spominjati nad onima u kojima bijahu zli duhovi ime Gospoda Isusa govoreći: zaklinjemo vas Isusom koga Pavle propovijeda.
(DK) Acts 19 : 14 A bijahu nekijeh sedam sinova Skeve Jevrejina, poglavara svešteničkoga, koji ovo činjahu.
(DK) Acts 19 : 15 A duh zli odgovarajući reče: Isusa poznajem, i Pavla znam; ali vi ko ste?
(DK) Acts 19 : 16 I skočivši na njih čovjek u kome bješe zli duh nadvlada ih, i pritište ih poda se tako da goli i izranjeni utekoše iz one kuće.
(DK) Acts 19 : 17 I ovo doznadoše svi koji življahu u Efesu, i Jevreji i Grci; i uđe strah u sve njih, i veličaše se ime Gospoda Isusa.
(DK) Acts 19 : 18 I mnogi od onijeh što vjerovahu, dolažahu te se ispovijedahu i kazivahu šta su učinili.
(DK) Acts 19 : 19 A mnogi od onijeh koji čarahu, sabravši knjige svoje spaljivahu ih pred svima; i proračuniše i nađoše da su vrijedele pedeset hiljada groša.
(DK) Acts 19 : 20 Tako zdravo rastijaše i nadvlađivaše riječ Gospodnja.
(DK) Acts 19 : 21 I kad se ovo svrši, namisli Pavle da prođe preko Maćedonije i Ahaje, i da ide u Jerusalim, i reče: pošto budem tamo, valja mi i Rim vidjeti.
(DK) Acts 19 : 22 I posla u Maćedoniju dvojicu od onijeh koji ga služahu, Timotija i Erasta; a on osta neko vrijeme u Aziji.
(DK) Acts 19 : 23 A u ono vrijeme podiže se ne mala buna puta radi Gospodnjega,
(DK) Acts 19 : 24 Jer nekakav zlatar, po imenu Dimitrije, koji građaše Dijani srebrne crkvice i davaše majstorima ne mali posao,
(DK) Acts 19 : 25 On skupi ove i drugijeh ovakovijeh stvari majstore, i reče: ljudi! vi znate da od ovoga posla mi imamo dobitak za svoje življenje;
(DK) Acts 19 : 26 I vidite i čujete da ne samo u Efesu nego gotovo po svoj Aziji ovaj Pavle odvrati narod mnogi, govoreći: to nijesu bogovi što se rukama čovječijim grade.
(DK) Acts 19 : 27 I ne samo što će ova nesreća doći na naš zanat da ne prolazi, nego se neće mariti ni za crkvu velike boginje Dijane, i propašće veličanstvo one koju sva Azija i vasioni svijet poštuje.
(DK) Acts 19 : 28 A kad oni ovo čuše, napuniše se gnjeva, i vikahu govoreći: velika je Dijana Efeska!
(DK) Acts 19 : 29 I sav se grad napuni bune: i navalivši jednodušno na zborište uhvatiše Gaja i Aristarha iz Maćedonije, drugove Pavlove.
(DK) Acts 19 : 30 A kad Pavle šćaše da ide među narod, ne dadoše mu učenici.
(DK) Acts 19 : 31 A neki i od Azijskijeh poglavara koji mu bijahu prijatelji, poslaše k njemu svjetujući ga da ne izlazi na zborište.
(DK) Acts 19 : 32 Jedni pak vikahu jedno a drugi drugo; jer bijaše sabor smućen, i najviše ih ne znadijahu zašto su se skupili.
(DK) Acts 19 : 33 A jedni od naroda izvukoše Aleksandra, kad ga Jevreji izvedoše. A Aleksandar mahnuvši rukom šćaše da odgovori narodu.
(DK) Acts 19 : 34 A kad ga poznaše da je Jevrejin, povikaše svi u glas, i vikahu oko dva sahata: velika je Dijana Efeska.
(DK) Acts 19 : 35 A pisar utišavši narod reče: ljudi Efesci! Ko je taj čovjek koji ne zna da grad Efes slavi veliku boginju Dijanu i njezin kip nebeski?
(DK) Acts 19 : 36 Kad dakle to ne može niko odreći, valja vi da budete mirni, i ništa naglo da ne činite;
(DK) Acts 19 : 37 Jer dovedoste ove ljude koji niti su crkvu Dijaninu pokrali, niti hule na vašu boginju.
(DK) Acts 19 : 38 A Dimitrije i majstori koji su s njim ako imaju kakvu tužbu, imaju sudovi, i imaju namjesnici, neka tuže jedan drugoga.
(DK) Acts 19 : 39 Ako li što drugo ištete, neka se izvidi na pravoj skupštini.
(DK) Acts 19 : 40 Jer se bojimo da ne budemo tuženi za današnju bunu; a nijednoga uzroka nema kojijem bismo se mogli opravdati za ovu bunu.
(DK) Acts 19 : 41 (19:40) I ovo rekavši raspusti narod koji se bješe sabrao.