(DK) Genesis 41 : 1 A poslije dvije godine dana usni Faraon, a on stoji na jednoj rijeci.
(DK) Genesis 41 : 2 I gle, iz rijeke izađe sedam krava lijepijeh i debelijeh, i stadoše pasti po obali.
(DK) Genesis 41 : 3 I gle, iza njih izađe iz rijeke sedam drugih krava, ružnijeh i mršavijeh, i stadoše pored onijeh krava na obali.
(DK) Genesis 41 : 4 I ove krave ružne i mršave pojedoše onijeh sedam krava lijepijeh i debelijeh. U tom se probudi Faraon.
(DK) Genesis 41 : 5 Pa opet zaspav usni drugom, a to sedam klasova izraste iz jednoga stabla jedrijeh i lijepijeh;
(DK) Genesis 41 : 6 A iza njih isklija sedam klasova malijeh i šturijeh;
(DK) Genesis 41 : 7 Pa ovi klasovi mali pojedoše onijeh sedam velikijeh i jedrijeh. U tom se probudi Faraon i vidje da je san.
(DK) Genesis 41 : 8 I kad bi ujutru, on se zabrinu u duhu, i poslav sazva sve gatare Misirske i sve mudarce, i pripovjedi im šta je snio; ali niko ne može kazati Faraonu šta znači.
(DK) Genesis 41 : 9 Tada progovori starješina nad peharnicima Faraonu i reče: danas se opomenuh grijeha svojega.
(DK) Genesis 41 : 10 Kad se Faraon rasrdi na sluge svoje i baci u tamnicu u kući zapovjednika stražarskoga mene i starješinu nad hljebarima,
(DK) Genesis 41 : 11 Usnismo u jednu noć ja i on, svaki za sebe po značenju sna svojega usnismo.
(DK) Genesis 41 : 12 A ondje bijaše s nama momče Jevrejče, sluga zapovjednika stražarskoga, i mi mu pripovjedismo sne, a on nam kaza šta čiji san znači.
(DK) Genesis 41 : 13 I zbi se kako nam kaza: mene povrati Faraon u službu, a onoga objesi.
(DK) Genesis 41 : 14 Tada Faraon posla po Josifa, i brže ga izvedoše iz tamnice, a on se obrija i preobuče se, te izađe pred Faraona.
(DK) Genesis 41 : 15 A Faraon reče Josifu: usnih san, pa mi niko ne umije da kaže šta znači; a za tebe čujem da umiješ kazivati sne.
(DK) Genesis 41 : 16 A Josif odgovori Faraonu i reče: to nije u mojoj vlasti, Bog će javiti dobro Faraonu.
(DK) Genesis 41 : 17 I reče Faraon Josifu: usnih, a ja stojim kraj rijeke na obali.
(DK) Genesis 41 : 18 I gle, iz rijeke izađe sedam krava debelijeh i lijepijeh, te stadoše pasti po obali.
(DK) Genesis 41 : 19 I gle, iza njih izađe sedam drugih krava rđavijeh, i vrlo ružnijeh i mršavijeh, kakvijeh nijesam vidio u cijeloj zemlji Misirskoj.
(DK) Genesis 41 : 20 I ove krave mršave i ružne pojedoše onijeh sedam debelijeh,
(DK) Genesis 41 : 21 I kad im biše u trbuhu, ne poznavaše se da su im u trbuhu, nego opet bjehu onako ružne kao prije. U tom se probudih.
(DK) Genesis 41 : 22 Pa opet usnih, a to sedam klasova izraste iz jednoga stabla jedrijeh i lijepijeh;
(DK) Genesis 41 : 23 A iza njih isklija sedam malijeh, tankijeh i šturijeh.
(DK) Genesis 41 : 24 I ovi tanki klasovi proždriješe onijeh sedam lijepijeh. I ovo pripovjedih gatarima, ali mi nijedan ne zna kazati šta znači.
(DK) Genesis 41 : 25 A Josif reče Faraonu: oba su sna Faraonova jednaka; Bog javlja Faraonu šta je naumio.
(DK) Genesis 41 : 26 Sedam lijepijeh krava jesu sedam godina, i sedam lijepijeh klasova jesu sedam godina; oba su sna jednaka.
(DK) Genesis 41 : 27 A sedam krava mršavijeh i ružnijeh, što izađoše iza onijeh, jesu sedam godina; i sedam klasova sitnijeh i šturijeh biće sedam godina gladnijeh.
(DK) Genesis 41 : 28 To je što rekoh Faraonu: Bog kaže Faraonu šta je naumio.
(DK) Genesis 41 : 29 Evo doći će sedam godina vrlo rodnijeh svoj zemlji Misirskoj.
(DK) Genesis 41 : 30 A iza njih nastaće sedam gladnijeh godina, gdje će se zaboraviti sve obilje u zemlji Misirskoj, jer će glad satrti zemlju,
(DK) Genesis 41 : 31 Te se neće znati to obilje u zemlji od gladi potonje, jer će biti vrlo velika.
(DK) Genesis 41 : 32 A što je dva puta zasopce Faraon snio, to je zato što je zacijelo Bog tako naumio, i naskoro će to učiniti Bog.
(DK) Genesis 41 : 33 Nego sada neka potraži Faraon čovjeka mudra i razumna, pa neka ga postavi nad zemljom Misirskom.
(DK) Genesis 41 : 34 I neka gleda Faraon da postavi starješine po zemlji, i pokupi petinu po zemlji Misirskoj za sedam rodnijeh godina;
(DK) Genesis 41 : 35 Neka skupljaju od svakoga žita za rodnijeh godina koje idu, i neka snesu pod ruku Faraonovu svakoga žita u sve gradove, i neka čuvaju,
(DK) Genesis 41 : 36 Da se nađe hrane zemlji za sedam godina gladnijeh, kad nastanu, da ne propadne zemlja od gladi.
(DK) Genesis 41 : 37 I ovo se učini dobro Faraonu i svijem slugama njegovijem.
(DK) Genesis 41 : 38 I reče Faraon slugama svojim: možemo li naći čovjeka kakav je ovaj, u kojem bi bio duh Božji?
(DK) Genesis 41 : 39 Pa reče Faraon Josifu: kad je tebi javio Bog sve ovo, nema nikoga tako mudra i razumna kao što si ti.
(DK) Genesis 41 : 40 Ti ćeš biti nad domom mojim, i sav će ti narod moj usta ljubiti; samo ću ovijem prijestolom biti veći od tebe.
(DK) Genesis 41 : 41 I još reče Faraon Josifu: evo, postavljam te nad svom zemljom Misirskom.
(DK) Genesis 41 : 42 I skide Faraon prsten s ruke svoje i metnu ga Josifu na ruku, i obuče ga u haljine od tankoga platna, i objesi mu zlatnu verižicu o vratu,
(DK) Genesis 41 : 43 I posadi ga na kola koja bijahu druga za njegovijem, i zapovjedi da pred njim viču: klanjajte se! i da ga je postavio nad svom zemljom Misirskom.
(DK) Genesis 41 : 44 I još reče Faraon Josifu: ja sam Faraon, ali bez tebe neće niko maći ruke svoje ni noge svoje u svoj zemlji Misirskoj.
(DK) Genesis 41 : 45 I nadje Faraon Josifu ime Psontomfanih, i oženi ga Asenetom kćerju Potifere sveštenika Onskoga. I pođe Josif po zemlji Misirskoj.
(DK) Genesis 41 : 46 A bijaše Josifu trideset godina kad izađe pred Faraona cara Misirskoga. I otišav od Faraona obiđe svu zemlju Misirsku.
(DK) Genesis 41 : 47 I za sedam rodnijeh godina rodi zemlja svašta izobila.
(DK) Genesis 41 : 48 I stade Josif kupiti za tijeh sedam godina svakoga žita što bješe po zemlji Misirskoj, i snositi žito u gradove; u svaki grad snošaše žito s njiva koje bjehu oko njega.
(DK) Genesis 41 : 49 Tako nakupi Josif žita vrlo mnogo koliko je pijeska morskoga, tako da ga presta mjeriti, jer mu ne bješe broja.
(DK) Genesis 41 : 50 I dokle još ne nasta gladna godina, rodiše se Josifu dva sina, koje mu rodi Aseneta kći Potifere sveštenika Onskoga.
(DK) Genesis 41 : 51 I prvencu nadjede Josif ime Manasija, govoreći: jer mi Bog dade da zaboravim svu muku svoju i sav dom oca svojega.
(DK) Genesis 41 : 52 A drugome nadjede ime Jefrem, govoreći: jer mi Bog dade da rastem u zemlji nevolje svoje.
(DK) Genesis 41 : 53 Ali prođe sedam godina rodnijeh u zemlji Misirskoj;
(DK) Genesis 41 : 54 I nasta sedam godina gladnijeh, kao što je Josif naprijed kazao. I bješe glad po svijem zemljama, a po svoj zemlji Misirskoj bješe hljeba.
(DK) Genesis 41 : 55 Ali najposlije nasta glad i po svoj zemlji Misirskoj, i narod povika k Faraonu za hljeb; a Faraon reče svima Misircima: idite k Josifu, pa što vam on kaže ono činite.
(DK) Genesis 41 : 56 I kad glad bješe po svoj zemlji, otvori Josif sve žitnice, i prodavaše Misircima. I glad posta vrlo velika u zemlji Misirskoj.
(DK) Genesis 41 : 57 I iz svijeh zemalja dolažahu u Misir k Josifu da kupuju; jer posta velika glad u svakoj zemlji.