(DK) Habakkuk 2 : 1 Na straži svojoj stadoh, i stajah na kuli, i motrah da vidim šta će mi reći i šta bih odgovorio onome koji me koraše.
(DK) Habakkuk 2 : 2 I odgovori mi Gospod i reče: piši utvaru, i da bude razgovijetno na pločama da se lako čita.
(DK) Habakkuk 2 : 3 Jer će još biti utvara do određenoga vremena, i govoriće šta će biti do pošljetka i neće slagati; ako oklijeva, čekaj je, jer će zacijelo doći, i neće odocniti.
(DK) Habakkuk 2 : 4 Gle, ko se ponosi, njegova duša nije prava u njemu; a pravednik će od vjere svoje živ biti.
(DK) Habakkuk 2 : 5 A kako vino vara, taki je čovjek ohol, niti ostaje u stanu; jer raširuje duh svoj kao grob, i kao smrt je, koja se ne može nasititi i zbira k sebi sve narode i skuplja k sebi sva plemena.
(DK) Habakkuk 2 : 6 Neće li ga svi oni uzeti u priču i u zagonetke, i reći: teško onom koji umnožava što nije njegovo! dokle će? i koji trpa na se gusto blato.
(DK) Habakkuk 2 : 7 Neće li najedanput ustati oni koji će te gristi? i neće li se probuditi oni koji će te rastrzati, i kojima ćeš biti grabež?
(DK) Habakkuk 2 : 8 Što si ti oplijenio mnoge narode, tebe će oplijeniti sav ostatak od naroda, za krv ljudsku i za nasilje učinjeno zemlji, gradu i svjema koji žive u njemu.
(DK) Habakkuk 2 : 9 Teško onome koji se lakomi na gadan dobitak kući svojoj, da postavi gnijezdo svoje na visokom mjestu i sačuva se oda zla.
(DK) Habakkuk 2 : 10 Smislio si sramotu kući svojoj da zatreš mnoge narode, i ogriješio si se o svoju dušu.
(DK) Habakkuk 2 : 11 Jer će kamen iz zida vikati, i čvor iz drveta svjedočiće.
(DK) Habakkuk 2 : 12 Teško onome koji gradi grad krvlju i osniva grad nepravdom!
(DK) Habakkuk 2 : 13 Gle, nije li od Gospoda nad vojskama da ljudi rade za oganj i narodi se trude ni za što?
(DK) Habakkuk 2 : 14 Jer će se zemlja napuniti poznanja slave Gospodnje kao što je more puno vode.
(DK) Habakkuk 2 : 15 Teško onome koji poji bližnjega svojega, dodaje mijeh svoj da bi ga opojio i gledao mu golotinju.
(DK) Habakkuk 2 : 16 Nasitićeš se sramote mjesto slave, pij i ti, i otkrij golotinju svoju; doći će k tebi čaša u desnici Gospodnjoj, i bljuvotina će sramna biti na slavi tvojoj.
(DK) Habakkuk 2 : 17 Jer nasilje učinjeno Livanu pokriće te i pustoš među zvijerjem koja ga je plašila, za krv ljudsku i nasilje učinjeno zemlji, gradu i svjema koji žive u njemu.
(DK) Habakkuk 2 : 18 Šta pomaže rezan lik što ga izreza umjetnik njegov? šta liven lik i učitelj laži, te se umjetnik uzda u djelo svoje gradeći nijeme idole?
(DK) Habakkuk 2 : 19 Teško onome koji govori drvetu: preni se! i nijemu kamenu: probudi se! Hoće li on učiti? Eto, obložen je zlatom i srebrom, a nema duha u njemu.
(DK) Habakkuk 2 : 20 A Gospod je u svetoj crkvi svojoj; muči pred njim, sva zemljo!