DK - Job 29

(DK) Job 29 : 1 Još nastavi Jov besjedu svoju i reče:

(DK) Job 29 : 2 O da bih bio kao pređašnjih mjeseca, kao onijeh dana kad me Bog čuvaše,

(DK) Job 29 : 3 Kad svijetljaše svijećom svojom nad glavom mojom, i pri vidjelu njegovu hođah po mraku,

(DK) Job 29 : 4 Kako bijah za mladosti svoje, kad tajna Božija bijaše u šatoru mom,

(DK) Job 29 : 5 Kad još bijaše svemogući sa mnom, i djeca moja oko mene,

(DK) Job 29 : 6 Kad se trag moj oblivaše maslom, i stijena mi točaše ulje potocima,

(DK) Job 29 : 7 Kad izlažah na vrata kroz grad, i na ulici namještah sebi stolicu:

(DK) Job 29 : 8 Mladići videći me uklanjahu se, a starci ustajahu i stajahu,

(DK) Job 29 : 9 Knezovi prestajahu govoriti i metahu ruku na usta svoja,

(DK) Job 29 : 10 Upravitelji ustezahu glas svoj i jezik im prianjaše za grlo.

(DK) Job 29 : 11 Jer koje me uho čujaše, nazivaše me blaženijem; i koje me oko viđaše, svjedočaše mi

(DK) Job 29 : 12 Da izbavljam siromaha koji viče, i sirotu i koji nema nikoga da mu pomože;

(DK) Job 29 : 13 Blagoslov onoga koji propadaše dolažaše na me, i udovici srce raspijevah;

(DK) Job 29 : 14 U pravdu se oblačih i ona mi bijaše odijelo, kao plašt i kao vijenac bijaše mi sud moj.

(DK) Job 29 : 15 Oko bijah slijepcu i noga hromu.

(DK) Job 29 : 16 Otac bijah ubogima, i razbirah za raspru za koju ne znah.

(DK) Job 29 : 17 I razbijah kutnjake nepravedniku, i iz zuba mu istrzah grabež.

(DK) Job 29 : 18 Zato govorah: u svojem ću gnijezdu umrijeti, i biće mi dana kao pijeska.

(DK) Job 29 : 19 Korijen moj pružaše se kraj vode, rosa bivaše po svu noć na mojim granama.

(DK) Job 29 : 20 Slava moja pomlađivaše se u mene, i luk moj u ruci mojoj ponavljaše se.

(DK) Job 29 : 21 Slušahu me i čekahu, i mučahu na moj svjet.

(DK) Job 29 : 22 Poslije mojih riječi nitko ne pogovaraše, tako ih natapaše besjeda moja.

(DK) Job 29 : 23 Jer me čekahu kao dažd, i usta svoja otvorahu kao na pozni dažd.

(DK) Job 29 : 24 Kad bih se nasmijao na njih, ne vjerovahu, i sjajnosti lica mojega ne razgonjahu.

(DK) Job 29 : 25 Kad bih otišao k njima, sjedah u začelje, i bijah kao car u vojsci, kad tješi žalosne.