(DK) Job 31 : 1 Vjeru učinih sa očima svojim, pa kako bih pogledao na djevojku?
(DK) Job 31 : 2 Jer kakav je dio od Boga ozgo? i kakvo našljedstvo od svemogućega s visine?
(DK) Job 31 : 3 Nije li pogibao nevaljalome i čudo onima koji čine bezakonje?
(DK) Job 31 : 4 Ne vidi li on putove moje, i sve korake moje ne broji li?
(DK) Job 31 : 5 Ako hodih s lažju ili ako pohitje noga moja na prijevaru,
(DK) Job 31 : 6 Neka me izmjeri na mjerilima pravijem, i neka Bog pozna dobrotu moju.
(DK) Job 31 : 7 Ako su koraci moji zašli s puta, i ako je za očima mojim pošlo srce moje, i za ruke moje prionulo štogod,
(DK) Job 31 : 8 Neka ja sijem a drugi jede, i neka se iskorijene izdanci moji.
(DK) Job 31 : 9 Ako se zanijelo srce moje za kojom ženom, i ako sam vrebao na vratima bližnjega svojega,
(DK) Job 31 : 10 Neka drugomu melje žena moja, i neka se drugi nad njom povijaju.
(DK) Job 31 : 11 Jer je to grdilo i bezakonje za sudije.
(DK) Job 31 : 12 Jer bi to bio oganj koji bi proždirao do uništenja, i svu bi moju ljetinu iskorijenio.
(DK) Job 31 : 13 Ako nijesam htio doći na sud sa slugom svojim ili sa sluškinjom svojom, kad bi se tužili na mene;
(DK) Job 31 : 14 Jer šta bih činio kad bi se Bog podigao, i kad bi potražio, šta bih mu odgovorio?
(DK) Job 31 : 15 Koji je mene stvorio u utrobi, nije li stvorio i njega? nije li nas on isti sazdao u materici?
(DK) Job 31 : 16 Ako sam odbio siromasima želju njihovu, i oči udovici zamutio,
(DK) Job 31 : 17 I ako sam zalogaj svoj sam jeo a nije ga jela i sirota,
(DK) Job 31 : 18 Jer je od mladosti moje rasla sa mnom kao kod oca, i od utrobe matere svoje vodao sam je;
(DK) Job 31 : 19 Ako sam gledao koga gdje gine nemajući haljine, i siromaha gdje se nema čim pokriti,
(DK) Job 31 : 20 Ako me nijesu blagosiljala bedra njegova što se runom ovaca mojih utoplio,
(DK) Job 31 : 21 Ako sam izmahnuo rukom na sirotu, kad vidjeh na vratima pomoć svoju,
(DK) Job 31 : 22 Neka mi ispadne rame iz pleća, i ruka moja neka se otkine od zgloba.
(DK) Job 31 : 23 Jer sam se bojao pogibli od Boga, kojega veličanstvu ne bih odolio.
(DK) Job 31 : 24 Ako sam polagao na zlato nadanje svoje, ili čistome zlatu govorio: uzdanico moja!
(DK) Job 31 : 25 Ako sam se veselio što mi je imanje veliko i što mnogo steče ruka moja,
(DK) Job 31 : 26 Ako sam gledao na sunce, kad sjaje, i na mjesec, kad ponosito hodi,
(DK) Job 31 : 27 I srce se moje potajno prevarilo i ruku moju poljubila usta moja,
(DK) Job 31 : 28 I to bi bilo bezakonje za sudije, jer bih se odrekao Boga ozgo;
(DK) Job 31 : 29 Ako sam se radovao nesreći nenavidnika svojega, i ako sam zaigrao kad ga je zlo zadesilo,
(DK) Job 31 : 30 Jer ne dadoh jeziku svojemu da griješi tražeći dušu njegovu s proklinjanjem;
(DK) Job 31 : 31 Ako ne govorahu domašnji moji: ko bi nam dao mesa njegova? ne možemo se ni najesti;
(DK) Job 31 : 32 Stranac nije noćivao na polju; vrata svoja otvorao sam putniku;
(DK) Job 31 : 33 Ako sam kao što čine ljudi tajio prijestupe svoje i krio svoje bezakonje u svojim njedrima,
(DK) Job 31 : 34 Ako sam i mogao plašiti veliko mnoštvo, ipak od najmanjega u domu bijaše me strah; zato mučah i ne odlažah od vrata.
(DK) Job 31 : 35 O da bih imao koga da me sasluša! Gle, želja je moja da mi svemogući odgovori i suparnik moj da mi napiše knjigu.
(DK) Job 31 : 36 Nosio bih je na ramenu svom, vezao bih je sebi kao vijenac,
(DK) Job 31 : 37 Broj koraka svojih kazao bih mu, kao knez pristupio bih k njemu.
(DK) Job 31 : 38 Ako je na me vikala moja zemlja, i brazde njezine plakale,
(DK) Job 31 : 39 Ako sam jeo roda njezina bez novaca i dosađivao duši gospodara njezinijeh,
(DK) Job 31 : 40 Mjesto pšenice neka mi rađa trnje, i mjesto ječma kukolj. Svršiše se riječi Jovove.