(DK) Job 4 : 1 Tada odgovori Elifas Temanac i reče:
(DK) Job 4 : 2 Ako ti progovorimo, da ti neće biti dosadno? ali ko bi se mogao uzdržati da ne govori?
(DK) Job 4 : 3 Gle, učio si mnoge, i ruke iznemogle krijepio si;
(DK) Job 4 : 4 Riječi su tvoje podizale onoga koji padaše, i utvrđivao si koljena koja klecahu.
(DK) Job 4 : 5 A sada kad dođe na tebe, klonuo si; kad se tebe dotače, smeo si se.
(DK) Job 4 : 6 Nije li pobožnost tvoja bila uzdanje tvoje? i dobrota putova tvojih nadanje tvoje?
(DK) Job 4 : 7 Opomeni se, ko je prav poginuo, i gdje su pravedni istrijebljeni?
(DK) Job 4 : 8 Kako sam ja vidio, koji oru muku i siju nevolju, to i žanju.
(DK) Job 4 : 9 Od dihanja Božijega ginu, i od daha nozdara njegovijeh nestaje ih.
(DK) Job 4 : 10 Rika lavu, i glas ljutom lavu i zubi lavićima satiru se.
(DK) Job 4 : 11 Lav gine nemajući lova, i lavići rasipaju se.
(DK) Job 4 : 12 Još dođe tajno do mene riječ, i uho moje doču je malo.
(DK) Job 4 : 13 U mislima o noćnijem utvarama, kad tvrd san pada na ljude,
(DK) Job 4 : 14 Strah poduze me i drhat, od kojega ustreptaše sve kosti moje,
(DK) Job 4 : 15 I duh prođe ispred mene, i dlake na tijelu mojem nakostriješiše se.
(DK) Job 4 : 16 Stade, ali mu ne poznah lica; prilika bijaše pred očima mojima, i mučeći čuh glas:
(DK) Job 4 : 17 Eda li je čovjek pravedniji od Boga? eda li je čovjek čistiji od tvorca svojega?
(DK) Job 4 : 18 Gle, slugama svojim ne vjeruje, i u anđela svojih nalazi nedostataka;
(DK) Job 4 : 19 Akamoli u onijeh koji stoje u kućama zemljanijem, kojima je temelj na prahu i satiru se brže nego moljac.
(DK) Job 4 : 20 Od jutra do večera satru se, i nestane ih navijek da niko i ne opazi.
(DK) Job 4 : 21 Slava njihova ne prolazi li s njima? Umiru, ali ne u mudrosti.