(DK)
Job
9
:
1
A Jov odgovori i reče:
(DK)
Job
9
:
2
Zaista, znam da je tako; jer kako bi mogao čovjek biti prav pred Bogom?
(DK)
Job
9
:
3
Ako bi se htio preti s njim, ne bi mu mogao odgovoriti od tisuće na jednu.
(DK)
Job
9
:
4
Mudar je srcem i jak snagom; ko se je opro njemu i bio srećan?
(DK)
Job
9
:
5
On premješta gore, da niko i ne opazi; prevraća ih u gnjevu svom;
(DK)
Job
9
:
6
On kreće zemlju s mjesta njezina da joj se stupovi drmaju;
(DK)
Job
9
:
7
On kad zaprijeti suncu, ne izlazi; on zapečaćava zvijezde;
(DK)
Job
9
:
8
On razapinje nebo sam, i gazi po valima morskim;
(DK)
Job
9
:
9
On je načinio zvijezde kola i štape i vlašiće i druge jugu u dnu;
(DK)
Job
9
:
10
On čini stvari velike i neispitljive i divne, kojima nema broja.
(DK)
Job
9
:
11
Gle, ide mimo mene, a ja ne vidim; prođe, a ja ga ne opazim.
(DK)
Job
9
:
12
Gle, kad uhvati, ko će ga nagnati da vrati? ko će mu kazati: šta radiš?
(DK)
Job
9
:
13
Bog ne usteže gnjeva svojega, padaju poda nj oholi pomoćnici.
(DK)
Job
9
:
14
A kako bih mu ja odgovarao i birao riječi protiv njega?
(DK)
Job
9
:
15
Da sam i prav, neću mu se odgovoriti, valja da se molim sudiji svojemu.
(DK)
Job
9
:
16
Da ga zovem i da mi se odzove, još ne mogu vjerovati da je čuo glas moj.
(DK)
Job
9
:
17
Jer me je vihorom satro i zadao mi mnogo rana ni za što.
(DK)
Job
9
:
18
Ne da mi da odahnem, nego me siti grčinama.
(DK)
Job
9
:
19
Ako je na silu, gle, on je najsilniji; ako na sud, ko će mi svjedočiti?
(DK)
Job
9
:
20
Da se pravdam, moja će me usta osuditi; da sam dobar, pokazaće da sam nevaljao.
(DK)
Job
9
:
21
Ako sam dobar, neću znati za to; omrzao mi je život moj.
(DK)
Job
9
:
22
Svejedno je; zato rekoh: i dobroga i bezbožnoga on potire.
(DK)
Job
9
:
23
Kad bi još ubio bič najedanput! ali se smije iskušavanju pravijeh.
(DK)
Job
9
:
24
Zemlja se daje u ruke bezbožniku; lice sudija njezinijeh zaklanja; ako ne on, da ko?
(DK)
Job
9
:
25
Ali dani moji biše brži od glasnika; pobjegoše, ne vidješe dobra.
(DK)
Job
9
:
26
Prođoše kao brze lađe, kao orao kad leti na hranu.
(DK)
Job
9
:
27
Ako rečem: zaboraviću tužnjavu svoju, ostaviću gnjev svoj i okrijepiću se;
(DK)
Job
9
:
28
Strah me je od svijeh muka mojih, znam da me nećeš opravdati.
(DK)
Job
9
:
29
Biću kriv; zašto bih se mučio uzalud?
(DK)
Job
9
:
30
Da se izmijem vodom šnježanicom, i da očistim sapunom ruke svoje,
(DK)
Job
9
:
31
Tada ćeš me zamočiti u jamu da se gade na me moje haljine.
(DK)
Job
9
:
32
Jer nije čovjek kao ja da mu odgovaram, da idem s njim na sud;
(DK)
Job
9
:
33
Niti ima među nama kmeta da bi stavio ruku svoju među nas dvojicu.
(DK)
Job
9
:
34
Neka odmakne od mene prut svoj, i strah njegov neka me ne straši;
(DK)
Job
9
:
35
Tada ću govoriti, i neću ga se bojati; jer ovako ne znam za sebe.