(IS) Job 14 : 1 Čovjek, od žene rođen, kratka je života, sit briga,
(IS) Job 14 : 2 Procvate kao cvijet, uvene, bježi kao sjena i ne ostaje.
(IS) Job 14 : 3 I na takva otvaraš oči svoje i mene još vodiš na sud sa sobom?
(IS) Job 14 : 4 Kako bi mogao iz kruga nečistih doći čist? Nitko!
(IS) Job 14 : 5 Pa kad su točno izmjereni dani njegovi, i broj mjeseca njegovih u tebe je; kad si mu postavio među, preko koje ne može prijeći,
(IS) Job 14 : 6 Onda se odvrati od njega, da počine, dok se ne obraduje danu svojemu kao nadničar!
(IS) Job 14 : 7 Jer za drvo ima nadanja; ako se i posiječe, opet će potjerati, i neće biti bez mladica.
(IS) Job 14 : 8 Ako i ostari u zemlji korijenje njegovo, i u prahu izumre panj njegov,
(IS) Job 14 : 9 Ima li samo vlage, opet napupi i pusti grane kao mlada biljka.
(IS) Job 14 : 10 A umre čovjek, i nema ga više; premine čovjek, gdje je tada?
(IS) Job 14 : 11 Oteče voda iz mora, rijeka opadne usahne:
(IS) Job 14 : 12 Čovjek kad legne, ne diže se više; dok nestane neba, nitko se više ne probudi; iz svojega sna ne prene se nitko.
(IS) Job 14 : 13 O da me hoćeš u podzemnom svijetu skriti i skloniti me, dok se ne slegne gnjev tvoj; i da mi dadneš rok i onda me se spomeneš!
(IS) Job 14 : 14 Je li umro čovjek, hoće li opet živjeti? Sve dane svoje službe čekao bih, dok mi dođe izmjena.
(IS) Job 14 : 15 Ti me pozovi, i ja ću se odazvati; djelo ruku svojih neka bi ti poželio!
(IS) Job 14 : 16 Jer tada ćeš brojiti korake moje, na moj grijeh da ne bi onda pazio!
(IS) Job 14 : 17 Zapečaćen bi u vreći bio prijestup moj, i ti bi mi oprostio krivnju zlodjela mojih.
(IS) Job 14 : 18 Ali kao što gora padne i raspadne se, i kao što se hridina odvali s mjesta svojega;
(IS) Job 14 : 19 Kao što voda troši kamenje, i povodanj odnosi prah zemaljski, tako ti nadanje čovječje obraćaš u ništa.
(IS) Job 14 : 20 Činiš jednako silu na njemu, i on odlazi; iznakaziš mu lice, i onda ga otpustiš.
(IS) Job 14 : 21 Budu li djeca njegova u časti, on ne zna za to; budu li u sramoti, on ne pazi na njih.
(IS) Job 14 : 22 On samo osjeća muku tijela svojega, i duša njegova tuguje u njemu.