(IS) Job 9 : 1 Nato reče Job:
(IS) Job 9 : 2 Zaista, znam, da je tako; jer kako bi mogao čovjek biti pravedan pred Bogom!
(IS) Job 9 : 3 Ako bi se tko htio pravdati s njim, ne bi mu mogao odvratiti od tisuće na jednu.
(IS) Job 9 : 4 Mudar je srcem i silan snagom; tko se je opro njemu i bio sretan?
(IS) Job 9 : 5 On premješta gore: one to ni ne opaze; prevraća ih u gnjevu svojemu;
(IS) Job 9 : 6 On kreće zemlju s mjesta njezina, da joj se sve drmaju temelji;
(IS) Job 9 : 7 On zapovjedi suncu: ono ne Izlazi; on meće pečat svoj na zvijezde;
(IS) Job 9 : 8 On razapinje nebo sam i korača po valovima morskim;
(IS) Job 9 : 9 On je stvorio zvijezde: Medvjeda, Oriona, Vlašiće i zvijezde juga;
(IS) Job 9 : 10 On čini djela velika i Nedokučiva i divna, kojima nema broja.
(IS) Job 9 : 11 Ide li pokraj mene: ja to ne opazim, prođe li mimo mene, ja to ne primijetim.
(IS) Job 9 : 12 Ugrabi li što, tko će mu to zabraniti? Tko će mu reći: što radiš to?
(IS) Job 9 : 13 Nitko ne može srdnju Božju odagnati; pod njim leže pomoćnici ponositih.
(IS) Job 9 : 14 Pa kako bih mu ja odgovarao i riječi birao proti njemu?
(IS) Job 9 : 15 Kad bih i u pravu bio, ne bih mu ipak mogao ništa odvratiti; valja da se molim sucu svojemu.
(IS) Job 9 : 16 Da ga zovnem, da mi se odazove, još ne mogu vjerovati, da je čuo glas moj.
(IS) Job 9 : 17 U vihoru napao me je i zadao mi mnoge rane ni za što.
(IS) Job 9 : 18 Nije mi dao da odahnem, jer me je zasitio gorčinama.
(IS) Job 9 : 19 Pita li se jakost, on je najači; pita li se pravda, tko će mi svjedočiti?
(IS) Job 9 : 20 Da se opravdavam, osudit će me usta moja; da sam nedužan, pokazat će, da sam kriv.
(IS) Job 9 : 21 Ako sam nedužan, neću da znam za to, omrznuo mi je život moj.
(IS) Job 9 : 22 Svejedno, zato velim slobodno: pravoga i krivoga on satire.
(IS) Job 9 : 23 Kada on iznenada usmrti bičem svojim, tada se nasmije očajanju nedužnih.
(IS) Job 9 : 24 Zemlja se je dala u ruke zlikovcu; gospodarima njezinim zatvara rukom oči; ako ne on, da tko?!
(IS) Job 9 : 25 Brže od teklića hrle dani moji; bježe, a ne vide sreće.
(IS) Job 9 : 26 Otiskuju se kao brze lađe, kao orao kad pada na plijen.
(IS) Job 9 : 27 Reknem li: zaboravit ću jad svoj, promijenit ću izgled svoj i vedar biti,
(IS) Job 9 : 28 Uhvati me opet muka moja, znam, da me nećeš opravdati.
(IS) Job 9 : 29 Kriv napokon moram da budem, zašto bih se mučio uzalud?
(IS) Job 9 : 30 I da se operem snijegom i da ruke oribam lugom,
(IS) Job 9 : 31 Ti bi me ipak zamočio u jamu, te bi mi se gadila sama moja haljina.
(IS) Job 9 : 32 Jer on nije čovjek kao ja, da mu odgovaram, da idem s njim na sud.
(IS) Job 9 : 33 O, kad bi bio koji sudac među nama, koji bi svoju ruku stavio na nas obojicu,
(IS) Job 9 : 34 Koji bi odmaknuo od mene prut njegov, da me više ne strši strah od njega!
(IS) Job 9 : 35 Tada bih govorio i ne bih ga se bojao; a ovako ne znam sobom vladati