(IS) Lamentations 4 : 1 Ah, kako je poblijedjelo zlato, kako se je pokvarila kovina plemenita! Razasuto je sveto kamenje po uglovima svih ulica.
(IS) Lamentations 4 : 2 Plemeniti sinovi Siona, nekoć zlatom izmjereni, kako su cijenjeni kao zemljani sudovi, kao djelo ruke lončarove!
(IS) Lamentations 4 : 3 I čagalji podaju grudi, doje mlade. Kći naroda mojega okrutna je kao nojevi pustinje.
(IS) Lamentations 4 : 4 Jezik je nejačetu prionuo za nepce od zeđi. Dječica su iskala kruha, a nitko im ga nije lomio.
(IS) Lamentations 4 : 5 Koji su nekoć jeli poslastice, ginu na ulici. Koje su nosili na grimizu, valjaju se u blatu.
(IS) Lamentations 4 : 6 Jer je krivnja kćeri naroda mojega bila veća od grijeha Sodome, koja je bila srušena u čas, a da se nijesu trudile ruke.
(IS) Lamentations 4 : 7 Knezovi njezini sjali su jasnije od snijega, bjelje od mlijeka. Crvenije bilo je tijelo njihovo od korala, lik je njihov bio kao safir:
(IS) Lamentations 4 : 8 Ali je lice njihovo postalo crnje od čađe, ne poznaju se na ulicama. Koža im se prilijepila za kosti, osušila se kao drvo.
(IS) Lamentations 4 : 9 Sretniji je tko je pao od mača, negoli tko je poginuo od gladi: polagano ginu oni od nestašice hrane.
(IS) Lamentations 4 : 10 Kuhale su vlastitom rukom nježne žene djecu svoju. Ona su im bila hrana, kad je padala kći naroda mojega.
(IS) Lamentations 4 : 11 Iscrpao je Gospod gnjev svoj, izlio je jarost srdžbe svoje, oganj je na Sionu raspalio, što proždrije tvrđe njegove.
(IS) Lamentations 4 : 12 Nikada nijesu pomislili kraljevi zemaljski, ni svi stanovnici zemaljski, da bi ušli tlačitelj i neprijatelj na vrata Jerusalema.
(IS) Lamentations 4 : 13 Dogodilo se to za grijehe proroka njegovih, za opačine svećenika njegovih, koji su prolijevali usred njega krv pravednika.
(IS) Lamentations 4 : 14 Vrludali su kao slijepci po ulicama, okaljani krvlju, da se čovjek nije mogao dotaći haljina njihovih.
(IS) Lamentations 4 : 15 Vikali su im: "Natrag, nečist, natrag, natrag! Ne dodijevajte ga se!" Kad bi bježali i skitali se, tada bi se govorilo među neznabošcima: "Ne smiju dalje boraviti."
(IS) Lamentations 4 : 16 Lice ih je Gospodnje rasulo; on ih više ne može. Prezirali su čast svećenika, nijesu štedjeli staraca.
(IS) Lamentations 4 : 17 Oči naše uzalud čeznu još uvijek za pomoći. Na stražari svojoj čekali smo narod, koji ne pomaže.
(IS) Lamentations 4 : 18 Spriječiše nam, vrebajući nam korake, da hodimo po ulicama svojim. Svršetak je naš bio, dani se naši navršili; jest, došao je svršetak naš.
(IS) Lamentations 4 : 19 Progonitelji naši bili su još brži od orlova nebeskih. Gonili su nas po gorama, vrebali nas u pustinji
(IS) Lamentations 4 : 20 Bio je naš životni dah, pomazanik Gospodnji, uhvaćen u jame njihove, a za njega smo mislili: "U sjeni njegovoj živjet ćemo među narodima."
(IS) Lamentations 4 : 21 Raduj se i veseli, kćeri edomska, koja stanuješ u zemlji Usu! I na te će još doći časa; opit ćeš se i otkrit ćeš se.
(IS) Lamentations 4 : 22 Krivnja je tvoja uništena, kćeri sionska; on te više ne izgoni. On će kazniti krivnju tvoju, kćeri edomska, otkrit će grijehe tvoje.