(JB)
Acts
20
:
1
Kad se sleže metež, posla Pavao po učenike, ohrabri ih, pozdravi i otputova u Makedoniju.
(JB)
Acts
20
:
2
Prešavši one krajeve, hrabreći braću besjedom mnogom, dođe u Grčku
(JB)
Acts
20
:
3
i provede ondje tri mjeseca. Upravo kad je htio otploviti u Siriju, postaviše mu Židovi zasjedu pa odluči vratiti se preko Makedonije.
(JB)
Acts
20
:
4
Pratili su ga: Sopater Pirov, Berejac, Solunjani Aristarh i Sekund, Gaj Derbanin, Timotej i Azijci Tihik i Trofim.
(JB)
Acts
20
:
5
Oni odoše prije te nas dočekaše u Troadi.
(JB)
Acts
20
:
6
Mi pak nakon dana Beskvasnih kruhova otplovismo iz Filipa i nakon pet dana dođosmo k njima u Troadu gdje proboravismo sedam dana.
(JB)
Acts
20
:
7
U prvi dan tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govoraše i kako je sutradan kanio otputovati, probesjedi sve do ponoći.
(JB)
Acts
20
:
8
U gornjoj sobi gdje smo se sabrali bijaše dosta svjetiljaka.
(JB)
Acts
20
:
9
Na prozoru je sjedio neki mladić imenom Eutih. Kako je Pavao dulje govorio, utone on u dubok san. Svladan snom, pade s trećeg kata dolje. Digoše ga mrtva.
(JB)
Acts
20
:
10
Pavao siđe, nadnese se nad dječaka, obujmi ga i reče: Ne uznemirujte se! Duša je još u njemu!
(JB)
Acts
20
:
11
Zatim se pope pa pošto razlomi kruh i blagova, dugo je još zborio, sve do zore. Tad otputova.
(JB)
Acts
20
:
12
Mladića odvedoše živa, neizmjerno utješeni.
(JB)
Acts
20
:
13
Mi pak pođosmo naprijed lađom: otplovismo u As. Odande smo imali povesti Pavla - tako je odredio kad se spremao poći pješice.
(JB)
Acts
20
:
14
Kad nam se u Asu pridruži, uzesmo ga i stigosmo u Mitilenu.
(JB)
Acts
20
:
15
Odande odjedrismo sutradan i stigosmo nadomak Hija, prekosutra krenusmo u Sam, a idućeg dana stigosmo u Milet.
(JB)
Acts
20
:
16
Jer Pavao je odlučio mimoići Efez da se ne bi zadržao u Aziji: žurio se da, uzmogne li, na dan Pedesetnice bude u Jeruzalemu.
(JB)
Acts
20
:
17
Ipak iz Mileta posla u Efez po starješine Crkve.
(JB)
Acts
20
:
18
Kad stigoše, reče im: Vi znate kako sam se sve vrijeme, od prvog dana kada stupih u Aziju, ponašao među vama:
(JB)
Acts
20
:
19
služio sam Gospodinu sa svom poniznošću u suzama i kušnjama koje me zadesiše zbog zasjeda židovskih;
(JB)
Acts
20
:
20
ništa korisno nisam propustio navijestiti vam i naučiti vas - javno i po kućama;
(JB)
Acts
20
:
21
upozoravao sam Židove i Grke da se obrate k Bogu i da vjeruju u Gospodina našega Isusa.
(JB)
Acts
20
:
22
A sad, evo, okovan Duhom idem u Jeruzalem. Što će me u njemu zadesiti, ne znam,
(JB)
Acts
20
:
23
osim što mi Duh Sveti u svakom gradu jamči da me čekaju okovi i nevolje.
(JB)
Acts
20
:
24
Ali ni najmanje mi nije do života, samo da dovršim trku svoju i službu koju primih od Gospodina Isusa: svjedočiti za evanđelje milosti Božje.
(JB)
Acts
20
:
25
I sad, evo, znam: nećete više vidjeti lica moga, svi vi posred kojih prođoh propovijedajući Kraljevstvo.
(JB)
Acts
20
:
26
Zato vam u ovaj dan današnji jamčim: čist sam od krvi sviju
(JB)
Acts
20
:
27
jer nisam propustio navijestiti vam ništa od svega nauma Božjega.
(JB)
Acts
20
:
28
Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Božju koju steče krvlju svojom.
(JB)
Acts
20
:
29
Ja znam da će nakon mog odlaska među vas uljesti vuci okrutni koji ne štede stada,
(JB)
Acts
20
:
30
a između vas će samih ustati ljudi koji će iskrivljavati nauk da bi odvukli učenike za sobom.
(JB)
Acts
20
:
31
Zato bdijte imajući na pameti da sam tri godine bez prestanka noću i danju suze lijevajući urazumljivao svakoga od vas.
(JB)
Acts
20
:
32
I sada vas povjeravam Bogu i Riječi milosti njegove koja je kadra izgraditi vas i dati vam baštinu među svima posvećenima.
(JB)
Acts
20
:
33
Ni za čijim srebrom, zlatom ili ruhom nisam hlepio.
(JB)
Acts
20
:
34
Sami znate: za potrebe moje i onih koji su sa mnom zasluživale su ove ruke.
(JB)
Acts
20
:
35
U svemu vam pokazah: tako se trudeći treba se zauzimati za nemoćne i na pameti imati riječi Gospodina Isusa jer on reče: 'Blaženije je davati nego primati.'
(JB)
Acts
20
:
36
Kada to doreče, klekne te se zajedno sa svima njima pomoli.
(JB)
Acts
20
:
37
Tad svi briznuše u velik plač, obisnuše Pavlu oko vrata i stadoše ga cjelivati,
(JB)
Acts
20
:
38
ražalošćeni nadasve riječju koju im reče: da više neće vidjeti lica njegova. Zatim ga ispratiše na lađu.