(JB) Genesis 2 : 1 Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom.
(JB) Genesis 2 : 2 I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini.
(JB) Genesis 2 : 3 I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini.
(JB) Genesis 2 : 4 To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani. Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju,
(JB) Genesis 2 : 5 još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje.
(JB) Genesis 2 : 6 Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku.
(JB) Genesis 2 : 7 Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.
(JB) Genesis 2 : 8 I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio.
(JB) Genesis 2 : 9 Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.
(JB) Genesis 2 : 10 Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u četiri kraka.
(JB) Genesis 2 : 11 Prvom je ime Pišon, a optječe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata.
(JB) Genesis 2 : 12 Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa.
(JB) Genesis 2 : 13 Drugoj je rijeci ime Gihon, a optječe svu zemlju Kuš.
(JB) Genesis 2 : 14 Treća je rijeka Tigris, a teče na istok od Ašura; četvrta je Eufrat.
(JB) Genesis 2 : 15 Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva.
(JB) Genesis 2 : 16 Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi,
(JB) Genesis 2 : 17 ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!"
(JB) Genesis 2 : 18 I reče Jahve, Bog: "Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on."
(JB) Genesis 2 : 19 Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime.
(JB) Genesis 2 : 20 Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on.
(JB) Genesis 2 : 21 Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom.
(JB) Genesis 2 : 22 Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku.
(JB) Genesis 2 : 23 Nato čovjek reče: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!"
(JB) Genesis 2 : 24 Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.
(JB) Genesis 2 : 25 A bijahu oboje goli - čovjek i njegova žena - ali ne osjećahu stida.