(JB) Job 20 : 1 Sofar iz Naamata progovori tad i reče:
(JB) Job 20 : 2 Misli me tjeraju da ti odgovorim, i zato u meni vri to uzbuđenje
(JB) Job 20 : 3 dok slušam ukore koji me sramote, al' odgovor mudar um će moj već naći.
(JB) Job 20 : 4 Zar tebi nije od davnine poznato, otkad je čovjek na zemlju stavljen bio,
(JB) Job 20 : 5 da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren prođe sreća bezbožnička.
(JB) Job 20 : 6 Pa ako stasom i do neba naraste, ako mu se glava dotakne oblaka,
(JB) Job 20 : 7 poput utvare on zauvijek nestaje; koji ga vidješe kažu: 'Gdje je sad on?'
(JB) Job 20 : 8 Kao san bez traga on se rasplinjuje, nestaje ga kao priviđenja noćnog.
(JB) Job 20 : 9 Nijedno ga oko više gledat neće, niti će ga mjesto njegovo vidjeti
(JB) Job 20 : 10 Njegovu će djecu gonit' siromasi: rukama će svojim vraćati oteto.
(JB) Job 20 : 11 Kosti su njegove bujale mladošću; gle, zajedno s njome pokošen je sada.
(JB) Job 20 : 12 Zlo bijaše slatko njegovim ustima te ga je pod svojim jezikom skrivao;
(JB) Job 20 : 13 sladio se pazeć' da ga ne proguta i pod nepcem svojim zadržavao ga.
(JB) Job 20 : 14 Ali hrana ta mu trune u utrobi, otrovom zmijskim u crijevima postaje.
(JB) Job 20 : 15 Blago progutano mora izbljuvati. Bog će ga istjerat' njemu iz utrobe.
(JB) Job 20 : 16 Iz zmijine glave otrov je sisao: sada umire od jezika gujina.
(JB) Job 20 : 17 Potoke ulja on gledat' više neće, ni vidjet' gdje rijekom med i mlijeko teku.
(JB) Job 20 : 18 Vratit će dobitak ne okusivši ga, neće uživat' u plodu trgovine.
(JB) Job 20 : 19 Jer je sirotinju gnjeo i tlačio, otimao kuće koje ne sazida,
(JB) Job 20 : 20 jer ne bješe kraja požudi njegovoj, njegova ga blaga neće izbaviti.
(JB) Job 20 : 21 Jer mu proždrljivost ništa ne poštedi, ni sreća njegova dugo trajat neće.
(JB) Job 20 : 22 Sred izobilja u škripcu će se naći, svom će snagom na nj se oboriti bijeda.
(JB) Job 20 : 23 I dok hranom bude trbuh svoj punio, Bog će na nj pustiti jarost svoga gnjeva, sasut' dažd strelica na meso njegovo.
(JB) Job 20 : 24 Ako i izmakne gvozdenom oružju, luk će mjedeni njega prostrijeliti.
(JB) Job 20 : 25 Strijelu bi izvuk'o, al' mu probi leđa, a šiljak blistavi viri mu iz žuči. Kamo god krenuo, strepnje ga vrebaju,
(JB) Job 20 : 26 na njega tmine sve tajom očekuju. Vatra ga ništi, ni od kog zapaljena, i proždire sve pod njegovim šatorom.
(JB) Job 20 : 27 Gle, nebo krivicu njegovu otkriva i čitava zemlja na njega se diže.
(JB) Job 20 : 28 Njegovu će kuću raznijeti poplava, otplaviti je u dan Božje jarosti.
(JB) Job 20 : 29 Takvu sudbinu Bog priprema zlikovcu i takvu baštinu on mu dosuđuje.