(JB)
Job
20
:
1
Sofar iz Naamata progovori tad i reče:
(JB)
Job
20
:
2
Misli me tjeraju da ti odgovorim, i zato u meni vri to uzbuđenje
(JB)
Job
20
:
3
dok slušam ukore koji me sramote, al' odgovor mudar um će moj već naći.
(JB)
Job
20
:
4
Zar tebi nije od davnine poznato, otkad je čovjek na zemlju stavljen bio,
(JB)
Job
20
:
5
da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren prođe sreća bezbožnička.
(JB)
Job
20
:
6
Pa ako stasom i do neba naraste, ako mu se glava dotakne oblaka,
(JB)
Job
20
:
7
poput utvare on zauvijek nestaje; koji ga vidješe kažu: 'Gdje je sad on?'
(JB)
Job
20
:
8
Kao san bez traga on se rasplinjuje, nestaje ga kao priviđenja noćnog.
(JB)
Job
20
:
9
Nijedno ga oko više gledat neće, niti će ga mjesto njegovo vidjeti
(JB)
Job
20
:
10
Njegovu će djecu gonit' siromasi: rukama će svojim vraćati oteto.
(JB)
Job
20
:
11
Kosti su njegove bujale mladošću; gle, zajedno s njome pokošen je sada.
(JB)
Job
20
:
12
Zlo bijaše slatko njegovim ustima te ga je pod svojim jezikom skrivao;
(JB)
Job
20
:
13
sladio se pazeć' da ga ne proguta i pod nepcem svojim zadržavao ga.
(JB)
Job
20
:
14
Ali hrana ta mu trune u utrobi, otrovom zmijskim u crijevima postaje.
(JB)
Job
20
:
15
Blago progutano mora izbljuvati. Bog će ga istjerat' njemu iz utrobe.
(JB)
Job
20
:
16
Iz zmijine glave otrov je sisao: sada umire od jezika gujina.
(JB)
Job
20
:
17
Potoke ulja on gledat' više neće, ni vidjet' gdje rijekom med i mlijeko teku.
(JB)
Job
20
:
18
Vratit će dobitak ne okusivši ga, neće uživat' u plodu trgovine.
(JB)
Job
20
:
19
Jer je sirotinju gnjeo i tlačio, otimao kuće koje ne sazida,
(JB)
Job
20
:
20
jer ne bješe kraja požudi njegovoj, njegova ga blaga neće izbaviti.
(JB)
Job
20
:
21
Jer mu proždrljivost ništa ne poštedi, ni sreća njegova dugo trajat neće.
(JB)
Job
20
:
22
Sred izobilja u škripcu će se naći, svom će snagom na nj se oboriti bijeda.
(JB)
Job
20
:
23
I dok hranom bude trbuh svoj punio, Bog će na nj pustiti jarost svoga gnjeva, sasut' dažd strelica na meso njegovo.
(JB)
Job
20
:
24
Ako i izmakne gvozdenom oružju, luk će mjedeni njega prostrijeliti.
(JB)
Job
20
:
25
Strijelu bi izvuk'o, al' mu probi leđa, a šiljak blistavi viri mu iz žuči. Kamo god krenuo, strepnje ga vrebaju,
(JB)
Job
20
:
26
na njega tmine sve tajom očekuju. Vatra ga ništi, ni od kog zapaljena, i proždire sve pod njegovim šatorom.
(JB)
Job
20
:
27
Gle, nebo krivicu njegovu otkriva i čitava zemlja na njega se diže.
(JB)
Job
20
:
28
Njegovu će kuću raznijeti poplava, otplaviti je u dan Božje jarosti.
(JB)
Job
20
:
29
Takvu sudbinu Bog priprema zlikovcu i takvu baštinu on mu dosuđuje.