(JB) Job 3 : 1 Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj;
(JB) Job 3 : 2 poče svoju besjedu i reče:
(JB) Job 3 : 3 O, ne bilo dana kad sam se rodio i noći što javi: 'Začeo se dječak!'
(JB) Job 3 : 4 U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunčeva ne svijetlila mu više!
(JB) Job 3 : 5 Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrčine dnevne stravom ga morile!
(JB) Job 3 : 6 O, da bi ga tama svega presvojila, nek' se ne dodaje danima godine, nek' ne ulazi u brojenje mjeseci!
(JB) Job 3 : 7 A noć ona bila žalosna dovijeka, ne čulo se u njoj radosno klicanje!
(JB) Job 3 : 8 Prokleli je oni štono dan proklinju i Levijatana probudit' su kadri!
(JB) Job 3 : 9 Pomrčale zvijezde njezina svanuća, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vjeđa ne gledala nigda!
(JB) Job 3 : 10 Što mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih očiju!
(JB) Job 3 : 11 Što nisam mrtav od krila materina, što ne izdahnuh izlazeć' iz utrobe?
(JB) Job 3 : 12 Čemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje?
(JB) Job 3 : 13 U miru bih vječnom počivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uživao
(JB) Job 3 : 14 s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice,
(JB) Job 3 : 15 ili s knezovima, zlatom bogatima, što su kuće svoje srebrom napunili.
(JB) Job 3 : 16 Ne bih bio - k'o nedonošče zakopano, k'o novorođenče što svjetla ne vidje.
(JB) Job 3 : 17 Zlikovci se više ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze počinka.
(JB) Job 3 : 18 Sužnjeve na miru tamo ostavljaju: ne slušaju više poviku stražara.
(JB) Job 3 : 19 Malen ondje leži zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga.
(JB) Job 3 : 20 Čemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorčene duše
(JB) Job 3 : 21 koji smrt ištu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju?
(JB) Job 3 : 22 Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreće kad bi grob svoj našli.
(JB) Job 3 : 23 Što će to čovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zapriječio?
(JB) Job 3 : 24 Zato videć' hranu, uzdahnuti moram, k'o voda se moji razlijevaju krici.
(JB) Job 3 : 25 Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, čega god se bojah.
(JB) Job 3 : 26 Pokoja ni mira meni više nema, u mukama mojim nikad mi počinka.