(JB) John 12 : 1 Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih.
(JB) John 12 : 2 Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika.
(JB) John 12 : 3 Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti.
(JB) John 12 : 4 Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati:
(JB) John 12 : 5 Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?
(JB) John 12 : 6 To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo.
(JB) John 12 : 7 Nato Isus odvrati: Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa!
(JB) John 12 : 8 Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek.
(JB) John 12 : 9 Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih.
(JB) John 12 : 10 A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti
(JB) John 12 : 11 jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.
(JB) John 12 : 12 Kad je sutradan silan svijet koji dođe na Blagdan čuo da Isus dolazi u Jeruzalem,
(JB) John 12 : 13 uze palmove grančice i iziđe mu u susret. Vikahu: Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov.
(JB) John 12 : 14 A Isus nađe magarčića i sjede na nj kao što je pisano:
(JB) John 12 : 15 Ne boj se, kćeri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi jašuć na mladetu magaričinu!
(JB) John 12 : 16 To učenici njegovi isprva ne razumješe. Ali pošto je Isus bio proslavljen, prisjetiše se da je to bilo o njemu napisano i da mu baš to učiniše.
(JB) John 12 : 17 Mnoštvo koje bijaše s njime kad Lazara pozva iz groba i uskrisi od mrtvih pronosilo je svjedočanstvo o tome.
(JB) John 12 : 18 Stoga mu je i izišao u susret silan svijet: pročulo se da je on učinio to znamenje.
(JB) John 12 : 19 Farizeji nato rekoše među sobom: Vidite da ništa ne postižete. Eno, svijet ode za njim!
(JB) John 12 : 20 A među onima koji su se došli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci.
(JB) John 12 : 21 Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.
(JB) John 12 : 22 Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu.
(JB) John 12 : 23 Isus im odgovori: Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji.
(JB) John 12 : 24 Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.
(JB) John 12 : 25 Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.
(JB) John 12 : 26 Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas!
(JB) John 12 : 27 Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas!
(JB) John 12 : 28 Oče, proslavi ime svoje! Uto dođe glas s neba: Proslavio sam i opet ću proslaviti!
(JB) John 12 : 29 Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: Zagrmjelo je! Drugi govorahu: Anđeo mu je zborio.
(JB) John 12 : 30 Isus na to reče: Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas.
(JB) John 12 : 31 Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen.
(JB) John 12 : 32 A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.
(JB) John 12 : 33 To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.
(JB) John 12 : 34 Nato mu mnoštvo odgovori: Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek. Kako onda ti govoriš da Sin Čovječji treba da bude uzdignut? Tko je taj Sin Čovječji?
(JB) John 12 : 35 Isus im nato reče: Još je malo vremena svjetlost među vama. Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide.
(JB) John 12 : 36 Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti! To Isus doreče, a onda ode i sakri se od njih.
(JB) John 12 : 37 Iako je Isus pred njima učinio tolika znamenja, oni ne povjerovaše u njega,
(JB) John 12 : 38 da se ispuni riječ koju kaza prorok Izaija: Gospodine! Tko povjerova našoj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja?
(JB) John 12 : 39 Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija dalje kaže:
(JB) John 12 : 40 Zaslijepi im oči, stvrdnu srca; da očima ne vide, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih ozdravim.
(JB) John 12 : 41 Reče to Izaija jer je vidio slavu njegovu te o njemu zborio.
(JB) John 12 : 42 Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu to priznavali: da ne budu izopćeni iz sinagoge.
(JB) John 12 : 43 Jer više im je bilo do slave ljudske, nego do slave Božje.
(JB) John 12 : 44 A Isus povika: Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla;
(JB) John 12 : 45 i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla.
(JB) John 12 : 46 Ja - Svjetlost - dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane.
(JB) John 12 : 47 I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti.
(JB) John 12 : 48 Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio - ona će mu suditi u posljednji dan.
(JB) John 12 : 49 Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla - Otac - on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim.
(JB) John 12 : 50 I znam: zapovijed njegova jest život vječni. Što ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac.