(JB)
Lamentations
4
:
1
Jao, potamnje zlato, to suho zlato! Sveto se kamenje prosu na uglovima svih ulica.
(JB)
Lamentations
4
:
2
Sinovi sionski, nekoć cijenjeni kao najčišće zlato, ah, sada ih cijene kao sudove glinske, kao djelo ruku lončarevih!
(JB)
Lamentations
4
:
3
Čak i šakali pružaju dojke i doje mladunčad, ali kćeri naroda moga postaše okrutne kao nojevi u pustinji.
(JB)
Lamentations
4
:
4
Jezik dojenčeta za nepce se lijepi od žeđi. Djeca vape za kruhom, a nikog da im ga pruži.
(JB)
Lamentations
4
:
5
Oni što se nekoć sladiše biranim jelima ginu po ulicama; nekoć nošeni u grimizu, sada se valjaju po buništu.
(JB)
Lamentations
4
:
6
Veći bijaše zločin Kćeri naroda moga od grijeha Sodome, što u tren oka bi razorena, a ničija se ruka ne diže na nju.
(JB)
Lamentations
4
:
7
Njeni mladići bijahu nekoć čišći od snijega, bjelji od mlijeka, od koralja rumenija bijahu im tijela, lice glatko k'o safir.
(JB)
Lamentations
4
:
8
Sad im je obraz crnji od čađe, ne prepoznaju se više na ulici. Koža im se lijepi za kosti, suha kao drvo.
(JB)
Lamentations
4
:
9
Kako su sretni oni što ih mač probode, sretniji od onih koje pomori glad; koji padaju, iscrpljeni, jer im nedostaju plodovi zemljini.
(JB)
Lamentations
4
:
10
Žene, tako nježne, kuhaše djecu svoju, njima se hraniše za propasti Kćeri naroda moga.
(JB)
Lamentations
4
:
11
Jahve je utolio svoj bijes, izlio jarosnu srdžbu svoju, na Sionu raspirio požar što sažiže i same temelje njegove.
(JB)
Lamentations
4
:
12
Nisu vjerovali kraljevi zemaljski ni svekoliko stanovništvo zemlje da će ugnjetač i neprijatelj ući na vrata jeruzalemska -
(JB)
Lamentations
4
:
13
zbog grijeha svojih prorokÄa, zbog bezakonja svećenikÄa koji usred grada prolijevahu krv pravednikÄa!
(JB)
Lamentations
4
:
14
K'o slijepi teturahu ulicama, omašteni krvlju, te nitko nije smio da se takne odjeće njihove.
(JB)
Lamentations
4
:
15
Natrag, nečisti! - viču im. Natrag! Ne dirajte! I tada pobjegoše poganima, al' ne smjedoše ondje ostati.
(JB)
Lamentations
4
:
16
Raspršilo ih lice Jahvino, on ih više nije gledao. Ne poštuju više svećenikÄa, ne sažaljuju staraca.
(JB)
Lamentations
4
:
17
Već nam oči iščilješe iščekujući pomoć, ali uzalud; s kula naših zureć' u daljinu očekivasmo narod koji nas ne može spasiti.
(JB)
Lamentations
4
:
18
Vrebaju nam na korake da ne hodamo po trgovima svojim. Bliži nam se kraj, navršili nam se dani, naš konac dolazi.
(JB)
Lamentations
4
:
19
Naši gonitelji bijahu brži od orlova na nebu; u planini nas ganjahu, u pustinji dočekivahu u zasjedi.
(JB)
Lamentations
4
:
20
Naš životni dah, Jahvin pomazanik, pade u njihove jame - on za koga govorasmo: U sjeni njegovoj živjet ćemo među narodima.
(JB)
Lamentations
4
:
21
Raduj se i veseli se, Kćeri edomska, ti koja živiš u zemlji Usu: doći će i do tebe čaša, opit ćeš se i razgoliti.
(JB)
Lamentations
4
:
22
Tvoj grijeh je iskupljen, Kćeri sionska, neće te više u izgnanstvo voditi. Kaznit će opačinu tvoju, Kćeri edomska, razotkriti grijehe tvoje.