(JB)
Revelation
14
:
1
I vidjeh: gle, Jaganjac stoji na gori Sionu, a s njime sto četrdeset i četiri tisuće - na čelima im napisano ime njegovo i ime Oca njegova!
(JB)
Revelation
14
:
2
I začujem s neba glas, kao šum voda mnogih i tutnjavu silna groma; glas taj koji začuh bijaše kao glas citraša što sviraju na citrama.
(JB)
Revelation
14
:
3
Pjevali su pjesmu novu pred prijestoljem i pred četiri bića i pred starješinama. Nitko ne mogaše naučiti te pjesme doli one sto četrdeset i četiri tisuće - otkupljeni sa zemlje.
(JB)
Revelation
14
:
4
Ti se ne okaljaše sa ženama, djevci su! Oni prate Jaganjca kamo god pođe. Otkupljeni su od ljudi kao prvine Bogu i Jaganjcu;
(JB)
Revelation
14
:
6
I vidjeh: drugi jedan anđeo leti posred neba s evanđeljem vječnim da ga proglasi svim pozemljarima, svakom narodu i plemenu i jeziku i puku.
(JB)
Revelation
14
:
7
Viče iza glasa: Bojte se Boga i dajte mu slavu jer dođe čas suda njegova! I poklonite se njemu koji stvori nebo i zemlju i more i izvore voda!
(JB)
Revelation
14
:
8
Za njim eto drugog anđela koji govori: Pade, pade Babilon, veliki koji vinom gnjeva i bluda svojega opi sve narode!
(JB)
Revelation
14
:
9
Za njima eto i trećeg anđela koji vikaše iza glasa: Tko god se klanja Zvijeri i kipu njezinu te primi žig na čelo ili ruku,
(JB)
Revelation
14
:
10
pit će vino gnjeva Božjega, nerazvodnjeno, natočeno već u čaši srdžbe njegove! I bit će udaren na muke u ognju i sumporu svetim anđelima naočigled i naočigled Jaganjcu.
(JB)
Revelation
14
:
11
Dim muke njihove suklja u vijeke vjekova. Ni danju ni noću nemaju počinka oni koji se klanjaju Zvijeri i kipu njezinu i tko god primi žig s imenom njezinim.
(JB)
Revelation
14
:
12
U tom je postojanost svetih - onih što čuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu.
(JB)
Revelation
14
:
13
I začujem glas s neba: Piši! Od sada blaženi mrtvi koji umiru u Gospodinu! Da, govori Duh, neka otpočinu od svojih trudova! Jer prate ih djela njihova!
(JB)
Revelation
14
:
14
I vidjeh: gle, bijel oblak, a na oblak sjede Netko kao Sin Čovječji; na glavi mu zlatan vijenac, u ruci oštar srp.
(JB)
Revelation
14
:
15
I drugi jedan anđeo iziđe iz hrama vičući iza glasa onomu što sjedi na oblaku: Mahni srpom i žanji jer dođe čas žetvi, zrela je žetva zemaljska!
(JB)
Revelation
14
:
16
I onaj što sjedi na oblaku baci srp na zemlju i zemlja bi požnjevena.
(JB)
Revelation
14
:
17
I drugi jedan anđeo iziđe iz hrama nebeskoga. I on imaše oštar srp.
(JB)
Revelation
14
:
18
I od žrtvenika iziđe drugi anđeo - onaj koji ima vlast nad ognjem - pa povika iza glasa onomu, s oštrim srpom: Mahni oštrim srpom i poberi grozdove u vinogradu zemaljskom jer sazri grožđe!
(JB)
Revelation
14
:
19
I anđeo baci srp na zemlju i obra vinograd zemaljski, a obrano baci u veliku kacu gnjeva Božjega.
(JB)
Revelation
14
:
20
Gazila se kaca izvan grada te poteče krv iz kace konjima do uzda, tisuću i šest stotina stadija uokolo.