(TD) 1 Corinthians 13 : 1 Kad bih ja govorio jezicima, onim ljudskim i onim *anđeoskim, uzmanjka li mi ljubavi, ja sam kovina koja odjekuje, jedan zvečeći cimbal.
(TD) 1 Corinthians 13 : 2 Kad bih imao dar *prorokovanja, poznavanje svih *tajni i svake znanosti, kad bih imao vjeru najpuniju, onu koja premješta planine, ako mi manjka ljubavi, ja sam ništa.
(TD) 1 Corinthians 13 : 3 Kad bih podijelio sva moja dobra izgladnjelima, kad bih izručio svoje tijelo plamenovima ako mi manjka ljubavi, ja ne dobijam ništa.
(TD) 1 Corinthians 13 : 4 Ljubav je strpljiva, ljubav čini uslugu, ona ne zavidi, ona se ne prsi, ona se ne nadimlje od gordosti,
(TD) 1 Corinthians 13 : 5 ona ne čini ništa ružno, ne traži svoju korist, ona se ne ljuti, ne gaji kivnost,
(TD) 1 Corinthians 13 : 6 ona se ne raduje nepravdi, već nalazi svoju radost u istini.
(TD) 1 Corinthians 13 : 7 Ona sve prašta, sve vjeruje, svemu se nada, ona sve podnese.
(TD) 1 Corinthians 13 : 8 Ljubav nikad ne nestaje. Proročanstva? Ona će biti ukinuta. Jezici? Završit će. Znanost? Bit će dokinuta.
(TD) 1 Corinthians 13 : 9 Jer, naše saznanje je ograničeno i ograničeno je naše prorokovanje.
(TD) 1 Corinthians 13 : 10 Ali, kad bude došlo savršenstvo, ono što je ograničeno bit će dokinuto.
(TD) 1 Corinthians 13 : 11 Kad bijah dijete, govorah kao dijete, razmišljah kao dijete, razmišljah kao dijete. Kad sam postao čovjekom, završio sam s onim što pripadaše djetetu.
(TD) 1 Corinthians 13 : 12 Sada, mi sve vidimo u jednom zrcalu i na jedan nejasan način, ali tada, to će biti licem u lice. Sada, moje je znanje ograničeno, tada, ja ću spoznavati kao što sam spoznat.
(TD) 1 Corinthians 13 : 13 Sada dakle, ovo troje ostaje, vjera, nada i ljubav, ali, ljubav je najveća.