(TD)
1 Corinthians
2
:
1
Ja i sam, kad sam došao kod vas, Braćo, nije to bilo sa prestižem riječi ili mudrosti da sam došao navješćivati *tajnu Božju.
(TD)
1 Corinthians
2
:
2
Jer, ja sam odlučio ništa ne znati među vama, osim Isusa Krista i Isusa Krista razapetog.
(TD)
1 Corinthians
2
:
4
moja riječ i moje propovijedanje ne imaše ništa od uvjerljivih besjeda mudrosti, već one bijahu iskazivanje učinjeno po sili Duha,
(TD)
1 Corinthians
2
:
5
da vaša vjera ne bude utemeljena u mudrosti ljudskoj, već u sili Božjoj.
(TD)
1 Corinthians
2
:
6
Ipak, to je zaista jedna mudrost koju mu mi poučavamo odraslim krščanima, mudrost koja nije od ovog svijeta ni prinčeva ovog svijeta, namijenjenih uništenju.
(TD)
1 Corinthians
2
:
7
Mi poučavamo mudrost Božju, tajnovitu i trajno skrivenu, koju Bog, bijaše unaprijed namijenio našoj slavi.
(TD)
1 Corinthians
2
:
8
Nitko od prinčeva ovog svijeta ni je ju upoznao jer, da ju bijahu upoznali, oni ne bi razapeli Gospodina slave.
(TD)
1 Corinthians
2
:
9
Ali, kao što je pisano, to je što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, i što se nije uspelo k srcu čovjekovom, sve ono što je Bog pripravio za one koji njega vole.
(TD)
1 Corinthians
2
:
10
Naime, Bog je nama to *otkrio po Duhu. Jer, Duh istražuje sve, čak i dubine Božje
(TD)
1 Corinthians
2
:
11
Tko dakle, među ljudima, poznaje ono što je u čovjeku, ako ne duh čovjekov koji je u njemu. Isto, ono što je u Bogu, nitko to ne poznaje, osim Duh Božji.
(TD)
1 Corinthians
2
:
12
Za nas, mi nismo primili duh *svijeta, već Duh koji dolazi od Boga, da bismo upoznali dar milosti Božje.
(TD)
1 Corinthians
2
:
13
I mi to ne govorimo jezikom koji poučava mudrost ljudsku, već onim koji poučava Duh, izražavajući ono što je duhovno riječima duhovnim .
(TD)
1 Corinthians
2
:
14
Čovjek ostavljen sam svojoj naravi ne prihvaća ono što dolazi od Duha Božjeg. To je jedna ludost za njega, on ju ne može razumjeti, jer ono se sudi duhovnim.
(TD)
1 Corinthians
2
:
15
Duhovni čovjek, naprotiv, sudi o svemu a sam nije suđen od nikog.