(TD)
Job
2
:
1
dođe dan kad se sinovi Božji nađoše na prijemu Gospodovom. Protivnik dođe također među njima na prijem GOSPODOV.
(TD)
Job
2
:
2
GOSPOD reče Protivniku: ` Otkud dolaziš ti?` ` Bijah pregledati zemlju, odgovori on, i sređivati ondje stvari.`
(TD)
Job
2
:
3
A GOSPOD ga upita: ` Jesi li zamijetio mog slugu Joba? Nema njemu ravna na zemlji. To je jedan pošten i pravičan čovjek koji se boji Boga i čuva se zla. On ustrajava u svom poštenju i uzalud je to što si me ti pobudio da ga uništim.`
(TD)
Job
2
:
4
Ali Protivnik uzvrati GOSPODU : `Koža za kožu! Sve što jedan čovjek posjeduje; on to daje za svoj život.
(TD)
Job
2
:
5
Ali, ispruži svoju ruku i dirni njegove kosti i meso njegovo. Ja se kladim da će te u lice prokleti! `
(TD)
Job
2
:
6
Tad GOSPOD reče Protivniku: ` Nek bude! On je u vlasti tvojoj; poštuj samo samo život njegov. `
(TD)
Job
2
:
7
I Protivnik napuštajući nazočnost GOSPODOVU, udari Joba, od tabana pa do vrha glave, jednom zloćudnom *leprom .
(TD)
Job
2
:
8
Tad Job uze klipu za češati se i smjesti se na pepelište .
(TD)
Job
2
:
9
Njegova mu žena reče: ` Hoćeš li ti ustrajati u svom poštenju? Prokuni Boga, i umri!`
(TD)
Job
2
:
10
On njoj reče: `Ti govoriš kao jedna luda. Mi prihvaćamo sreću kao jedan dar od Boga. A, nesreća, zašto nju također ne bismo prihvatili? ` U svemu tome, Job ne zgriješi nikako usnama svojim.
(TD)
Job
2
:
11
Tri Jobova prijatelja doznaše za svu nesreću koja ga bijaše zadesila i dođoše svaki iz svog zavičaja. Elifaz iz Temana,Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naama . Oni se dogovoriše otići sažaliti se nad njim i utješiti ga.
(TD)
Job
2
:
12
Podigavši pogled oni ga izdaleko spaziše. Tad oni zajaukaše snažnim kricima. Svaki rastrga svoj ogrtač i bacaše oni u zrak prašinu koja ponovo padaše na njihove glave.
(TD)
Job
2
:
13
Oni ostadoše sjedjeti na zemlji s njim tijekom sedam dana i sedam noći. Ni jedan od njih ne reče ni riječi, jer bijahu vidjeli koliko bijaše velika njegova bol.