(TD) Job 20 : 1 Tad Sofar iz Naama uze riječ
(TD) Job 20 : 2 Evo čemu su me moje sumnje dove- le i ova nestrpljivost koja me obuzima:
(TD) Job 20 : 3 Ja čujem jednu poduku koja me ali moj mi razum šapuće jedan odgovor.
(TD) Job 20 : 4 Ne znaš li ti da, oduvijek, od kada čovjek bi postavljen na zemlju,
(TD) Job 20 : 5 likovanje opakih bi kratko? Radost bezbožnika trajala je samo jedan čas.
(TD) Job 20 : 6 Kad se njegov stas dizaše do samog i njegova glava doticaše oblake,
(TD) Job 20 : 7 kao i njegov izmet on nestade bez oni koji ga gledaše reći će: Gdje je on?
(TD) Job 20 : 8 Kao jedan san on će odletjeti - tko će ga naći kad se stavio u bijeg kao jedna noćna prikaza?
(TD) Job 20 : 9 Oko koje ga motriše neće ga više gledati, čak i njegovo boravište bit će izgubljeno iz vida.
(TD) Job 20 : 10 Njegovi će sinovi morati obeštećivati siromašne, njegove će vlastite ruke
(TD) Job 20 : 11 Njegove kosti prepune mladosti, ali ona će leći s njim u prašinu.
(TD) Job 20 : 12 Pošto je zlo tako slatko u njegovim ustima nek ga skriva pod jezikom svojim,
(TD) Job 20 : 13 sladi se njime ne ližući ga i još ga čuva pod svojim nepcem,
(TD) Job 20 : 14 njegova hrana trune u njegovom drobu i postaje otrov od aspika.
(TD) Job 20 : 15 Blago koje bijaše progutao, evo ga povraća: u njegovom trbuhu, Bog ga natjera
(TD) Job 20 : 16 To je otrov od aspika koji bijaše sisao, jezik zmijin će ga ubiti.
(TD) Job 20 : 17 On neće više ugledati potoka, rijeka, potoka meda i vrhnja.
(TD) Job 20 : 18 On vraća ono što bijaše dobio i ne može ga progutati, što god mu njegove razmjene bijahu
(TD) Job 20 : 19 Budući da bijaše zgazio i ostavio siromašne, što bijaše ukrao kuću umjesto da ju izgradi,
(TD) Job 20 : 20 pošto se njegov trbuh nije znao zadovoljiti, on neće spasiti ni jedno od svojih blaga.
(TD) Job 20 : 21 Ništa ne izmicaše njegovoj pohlepnosti, tako njegova sreća neće
(TD) Job 20 : 22 Na vrhuncu obilja, nevolja će ga pograbiti, ruka svih jadnika oborit će se na njega.
(TD) Job 20 : 23 On će upravo kljukati svoj trbuh kad Bog bude razvezao nad njim svoju Ona će pljuštati nad njim kao kiša od hrane.
(TD) Job 20 : 24 Pobjegne li željeznom oružju, luk brončani će ga probosti.
(TD) Job 20 : 25 On iščupa strijelu, ona iziđe iz tijela njegovog, i čim šiljak napusti njegovu jetru užasi su nad njim.
(TD) Job 20 : 26 Tmine se skrivaju u svim njegovim skrovištima, jedna vatra ih proždire koju ništa ne podjaruje, nevolja udara ono što se odupire u njegovom šatoru.
(TD) Job 20 : 27 Nebesa otkrivaju njegov zločin, a zemlja se podiže protiv njega.
(TD) Job 20 : 28 Bogatstva kuće njegove nestaju kao vode koje otječu u dan njegova gnjeva.
(TD) Job 20 : 29 Evo ga, udes kojeg Bog čuva opakom čovjeku, dio baštine koji je Bog propisao