(TD)
Job
20
:
1
Tad Sofar iz Naama uze riječ
(TD)
Job
20
:
2
Evo čemu su me moje sumnje dove- le i ova nestrpljivost koja me obuzima:
(TD)
Job
20
:
3
Ja čujem jednu poduku koja me ali moj mi razum šapuće jedan odgovor.
(TD)
Job
20
:
4
Ne znaš li ti da, oduvijek, od kada čovjek bi postavljen na zemlju,
(TD)
Job
20
:
5
likovanje opakih bi kratko? Radost bezbožnika trajala je samo jedan čas.
(TD)
Job
20
:
6
Kad se njegov stas dizaše do samog i njegova glava doticaše oblake,
(TD)
Job
20
:
7
kao i njegov izmet on nestade bez oni koji ga gledaše reći će: Gdje je on?
(TD)
Job
20
:
8
Kao jedan san on će odletjeti - tko će ga naći kad se stavio u bijeg kao jedna noćna prikaza?
(TD)
Job
20
:
9
Oko koje ga motriše neće ga više gledati, čak i njegovo boravište bit će izgubljeno iz vida.
(TD)
Job
20
:
10
Njegovi će sinovi morati obeštećivati siromašne, njegove će vlastite ruke
(TD)
Job
20
:
11
Njegove kosti prepune mladosti, ali ona će leći s njim u prašinu.
(TD)
Job
20
:
12
Pošto je zlo tako slatko u njegovim ustima nek ga skriva pod jezikom svojim,
(TD)
Job
20
:
13
sladi se njime ne ližući ga i još ga čuva pod svojim nepcem,
(TD)
Job
20
:
14
njegova hrana trune u njegovom drobu i postaje otrov od aspika.
(TD)
Job
20
:
15
Blago koje bijaše progutao, evo ga povraća: u njegovom trbuhu, Bog ga natjera
(TD)
Job
20
:
16
To je otrov od aspika koji bijaše sisao, jezik zmijin će ga ubiti.
(TD)
Job
20
:
17
On neće više ugledati potoka, rijeka, potoka meda i vrhnja.
(TD)
Job
20
:
18
On vraća ono što bijaše dobio i ne može ga progutati, što god mu njegove razmjene bijahu
(TD)
Job
20
:
19
Budući da bijaše zgazio i ostavio siromašne, što bijaše ukrao kuću umjesto da ju izgradi,
(TD)
Job
20
:
20
pošto se njegov trbuh nije znao zadovoljiti, on neće spasiti ni jedno od svojih blaga.
(TD)
Job
20
:
21
Ništa ne izmicaše njegovoj pohlepnosti, tako njegova sreća neće
(TD)
Job
20
:
22
Na vrhuncu obilja, nevolja će ga pograbiti, ruka svih jadnika oborit će se na njega.
(TD)
Job
20
:
23
On će upravo kljukati svoj trbuh kad Bog bude razvezao nad njim svoju Ona će pljuštati nad njim kao kiša od hrane.
(TD)
Job
20
:
24
Pobjegne li željeznom oružju, luk brončani će ga probosti.
(TD)
Job
20
:
25
On iščupa strijelu, ona iziđe iz tijela njegovog, i čim šiljak napusti njegovu jetru užasi su nad njim.
(TD)
Job
20
:
26
Tmine se skrivaju u svim njegovim skrovištima, jedna vatra ih proždire koju ništa ne podjaruje, nevolja udara ono što se odupire u njegovom šatoru.
(TD)
Job
20
:
27
Nebesa otkrivaju njegov zločin, a zemlja se podiže protiv njega.
(TD)
Job
20
:
28
Bogatstva kuće njegove nestaju kao vode koje otječu u dan njegova gnjeva.
(TD)
Job
20
:
29
Evo ga, udes kojeg Bog čuva opakom čovjeku, dio baštine koji je Bog propisao