(TD)
Job
30
:
1
A sada, ja sam izrugan od kojima se ja ne bih udostojio očeve staviti među pse svojeg stada.
(TD)
Job
30
:
2
Što bih ja učinio s naporima ruku Sva njihova krjepost bijaše propala.
(TD)
Job
30
:
3
Sasušeni bijedom i glađu, oni glođu stepu, turobnu i ogromnu pustinju.
(TD)
Job
30
:
4
Oni skupljaju divlju lobodu po šikarama, oni za kruh imaju žutikovinu.
(TD)
Job
30
:
5
Protjerani iz društva ljudskog koji ih hajkaju kao lopove,
(TD)
Job
30
:
6
oni stanuju po rubovima provalija, u jazbinama u zemlji i u spiljama.
(TD)
Job
30
:
7
Oni riču po žbunju i skupljaju pod trnjem.
(TD)
Job
30
:
8
sinovi besramlja, sinovi čovjeka bez imena, protjerani iz zavičaja udarcima batine.
(TD)
Job
30
:
9
A sada ja služim njihovoj pjesmi, evo me postalim njihovom basnom.
(TD)
Job
30
:
10
Oni me imaju za užas, i udaljuju se. Ne sustežući se pljuju mi u lice.
(TD)
Job
30
:
11
Pošto je Bog odapeo moj luk i porazio me, oni gube svako ustručavanje u
(TD)
Job
30
:
12
Oni mi vrve s desna, daju mi lizati nogu, oni si utiru jedan prilaz sve do mene za uništiti me.
(TD)
Job
30
:
13
Oni mi presijecaju uzmak, i užurbavaju se oko mog rušenja, a ni pomoć ne trebaju.
(TD)
Job
30
:
14
Oni pritječu kroz brešu, oni se tiskaju pod ruševinama.
(TD)
Job
30
:
15
Užas juriša protiv mene. U udaru vjetra, on progoni moje Moje blagostanje je nestalo kao
(TD)
Job
30
:
16
A sada život istječe iz mene, dani muke mene stežu.
(TD)
Job
30
:
17
Noć probija moje kosti i raščetvoruje me; ni moji živci nemaju predaha.
(TD)
Job
30
:
18
Pod njegovom silovitošću, moja se odjeća otrcala, kao ovratnik moje tunike on me stišće.
(TD)
Job
30
:
19
On me baca u blato. Evo me postalog prašinom i pepelom.
(TD)
Job
30
:
20
Ja urlam prema tebi, a ti mi ne odgovaraš. Ja se nalazim pred tobom, i tvoj me pogled probija.
(TD)
Job
30
:
21
Ti si se pretvorio u krvnika mog, i svojom me pesnicom mučiš.
(TD)
Job
30
:
22
Odnosiš me na konjima vjetra i obaraš me pod olujom.
(TD)
Job
30
:
23
Ja znam ovo: ti me odnosiš smrti, na sastanak svih živih.
(TD)
Job
30
:
24
Ali, ništa ne vrijedi zazivati kad on ispruži ruku svoju, čak i da njegovi bičevi njima čupaju krike.
(TD)
Job
30
:
25
Ipak, nisam li ja nikako plakao s onima koji imaju mučan život? Moje srce nije li se stezalo pri pogledu na siromaha?
(TD)
Job
30
:
26
I kad se ja nadah sreći, to je nesreća bila koja je nadolazila. Ja se nadah svjetlosti® sjena je došla.
(TD)
Job
30
:
27
Moja utroba ne prestaje vreti, dani muke su došli k meni.
(TD)
Job
30
:
28
Ja hodam preplanuo, ali ne suncem. U punom jeku sabora, ja ustajem i
(TD)
Job
30
:
29
Ja sam ušao u red šakala i u pobratimstvo sovuljaga .
(TD)
Job
30
:
30
Moja koža tamni i pada koje kosti gore i suše se.
(TD)
Job
30
:
31
Moja se harfa usklađuje sa žalopojkom, a moja frula s glasom