(DK) 2 Kings 17 : 1 Dvanaeste godine carovanja Ahazova nad Judom zacari se u Samariji nad Izrailjem Osija sin Ilin, i carova devet godina.
(DK) 2 Kings 17 : 2 I činjaše što je zlo pred Gospodom, ali ne kao carevi Izrailjevi koji biše prije njega.
(DK) 2 Kings 17 : 3 Na njega dođe Salmanasar car Asirski, i Osija mu posta sluga, te mu plaćaše danak.
(DK) 2 Kings 17 : 4 Ali car Asirski opazi da Osija hoće da se odmetne, jer Osija posla poslanike k Soju caru Misirskom i ne posla danka godišnjega caru Asirskom; zato ga opkoli car Asirski i svezavši baci ga u tamnicu.
(DK) 2 Kings 17 : 5 I car Asirski prođe svu zemlju i dođe na Samariju, i bi je tri godine.
(DK) 2 Kings 17 : 6 Devete godine Osijine uze car Asirski Samariju i odvede Izrailja u Asiriju i naseli u Alaju i u Avoru na vodi Gozanu i u gradovima Midskim.
(DK) 2 Kings 17 : 7 A to bi što sinovi Izrailjevi griješiše Gospodu Bogu svojemu, koji ih je izveo iz zemlje Misirske ispod ruke Faraona cara Misirskoga, i bojaše se drugih bogova,
(DK) 2 Kings 17 : 8 I hodiše po uredbama naroda koji odagna Gospod ispred sinova Izrailjevijeh, i kako činiše carevi Izrailjevi;
(DK) 2 Kings 17 : 9 I tajno činiše sinovi Izrailjevi što nije pravo pred Gospodom Bogom njihovijem, i pogradiše visine po svijem gradovima svojim, od kule stražarske do gradova ozidanijeh.
(DK) 2 Kings 17 : 10 I podigoše likove i lugove na svakom visokom humu i pod svakim zelenijem drvetom.
(DK) 2 Kings 17 : 11 I kađahu onuda po svijem visinama kao narodi koje odagna Gospod ispred njih, i činjahu zle stvari gnjeveći Gospoda.
(DK) 2 Kings 17 : 12 I služahu gadnijem bogovima, za koje im bješe Gospod rekao: ne činite to.
(DK) 2 Kings 17 : 13 I Gospod opominjaše Izrailja i Judu preko svijeh proroka i svijeh vidjelaca govoreći: vratite se sa zlijeh putova svojih i držite zapovijesti moje i uredbe moje po svemu zakonu koji sam zapovjedio ocima vašim i koji sam vam poslao po slugama svojim prorocima.
(DK) 2 Kings 17 : 14 Ali ne poslušaše; nego bjehu tvrdovrati kao i oci njihovi, koji ne vjerovaše Gospodu Bogu svojemu.
(DK) 2 Kings 17 : 15 I odbaciše uredbe njegove i zavjet njegov, koji učini s ocima njihovijem, i svjedočanstva njegova, kojima im svjedočaše, i hodiše za ništavilom i postaše ništavi, i za narodima koji bijahu oko njih, za koje im bješe zapovjedio Gospod da ne čine kao oni.
(DK) 2 Kings 17 : 16 I ostaviše sve zapovijesti Gospoda Boga svojega, i načiniše sebi livene likove, dva teleta, i lugove, i klanjaše se svoj vojsci nebeskoj, i služiše Valu.
(DK) 2 Kings 17 : 17 I provodiše sinove svoje i kćeri svoje kroz oganj, i davaše se na vračanje i gatanje, i prodaše se da čine zlo pred Gospodom gnjeveći ga.
(DK) 2 Kings 17 : 18 Zato se Gospod razgnjevi vrlo na Izrailja, i odbaci ih od sebe, te ne osta nego samo pleme Judino.
(DK) 2 Kings 17 : 19 Pa ni Juda ne držaše zapovijesti Gospoda Boga svojega, nego hođaše po uredbama koje načiniše Izrailjci.
(DK) 2 Kings 17 : 20 Zato Gospod povrže sve sjeme Izrailjevo, i muči ih, i predade ih u ruke onima koji ih plijene, dokle ih i odbaci od sebe.
(DK) 2 Kings 17 : 21 Jer se ocijepiše Izrailjci od doma Davidova, i postaviše carem Jerovoama sina Navatova, a Jerovoam odbi Izrailjce od Gospoda i navede ih da griješe grijehom velikim.
(DK) 2 Kings 17 : 22 I hodiše sinovi Izrailjevi u svijem grijesima Jerovoamovijem koje je on činio, i ne otstupiše od njih;
(DK) 2 Kings 17 : 23 Dokle Gospod ne odbaci Izrailja od sebe kao što je govorio preko svijeh sluga svojih proroka, i tako preseljen bi Izrailj iz zemlje svoje u Asirsku do današnjega dana.
(DK) 2 Kings 17 : 24 Potom dovede car Asirski ljude iz Vavilona i iz Hute i iz Ave i iz Emata i iz Sefarvima, i naseli ih u gradovima Samarijskim mjesto Izrailjaca, i naslijediše Samariju, i življahu po gradovima njezinijem.
(DK) 2 Kings 17 : 25 A kad počeše živjeti ondje, ne bojahu se Gospoda, a Gospod posla na njih lavove, koji ih davljahu.
(DK) 2 Kings 17 : 26 Zato rekoše caru Asirskom govoreći: ovi narodi koje si doveo i naselio u gradovima Samarijskim ne znaju zakona Boga one zemlje; zato posla na njih lavove, koji ih eto more, jer ne znaju zakona Boga one zemlje.
(DK) 2 Kings 17 : 27 Tada zapovjedi car Asirski i reče: odvedite onamo jednoga od sveštenika koje ste doveli odande, pa neka ide i sjedi ondje, neka ih uči zakonu Boga one zemlje.
(DK) 2 Kings 17 : 28 I tako jedan od sveštenika, koje bijahu odveli iz Samarije, dođe i nastani se u Vetilju, i učaše ih kako će se bojati Gospoda.
(DK) 2 Kings 17 : 29 Ali načiniše sebi svaki narod svoje bogove, i pometaše ih u kuće visina, koje bijahu načinili Samarijani, svaki narod u svojim gradovima u kojima življahu.
(DK) 2 Kings 17 : 30 Jer Vavilonjani načiniše Sokot-Venotu, a Hućani načiniše Nergala, a Emaćani načiniše Asima;
(DK) 2 Kings 17 : 31 I Avljani načiniše Nivaza i Tartaka, a Sefarvimci spaljivahu sinove svoje ognjem Adramelehu i Anamelehu bogovima Sefarvimskim.
(DK) 2 Kings 17 : 32 Ali se bojahu Gospoda, i postaviše između sebe sveštenike visinama, koji im služahu u domovima visina;
(DK) 2 Kings 17 : 33 Bojahu se Gospoda, ali i svojim bogovima služahu po običaju onijeh naroda iz kojih ih preseliše.
(DK) 2 Kings 17 : 34 I do današnjega dana rade po starijem običajima; ne boje se Gospoda a ne rade ni po svojim uredbama i običajima, ni po zakonu i zapovijesti što je zapovjedio Gospod sinovima Jakova, kojemu nadje ime Izrailj;
(DK) 2 Kings 17 : 35 S kojima učini Gospod zavjet i zapovjedi im i reče: ne bojte se drugih bogova niti im se klanjajte niti im služite niti im prinosite žrtava;
(DK) 2 Kings 17 : 36 Nego Gospoda, koji vas je izveo iz zemlje Misirske silom velikom i mišicom podignutom, njega se bojte i njemu se klanjajte i njemu prinosite žrtve;
(DK) 2 Kings 17 : 37 I uredbe i pravila i zakon i zapovijesti što vam je napisao držite izvršujući ih vazda, i ne bojte se drugih bogova.
(DK) 2 Kings 17 : 38 I ne zaboravljajte zavjeta koji je učinio s vama, i ne bojte se drugih bogova.
(DK) 2 Kings 17 : 39 Nego Gospoda Boga svojega bojte se, i on će vas izbaviti iz ruku svijeh neprijatelja vaših.
(DK) 2 Kings 17 : 40 Ali ne poslušaše, nego radiše po starom svom običaju.
(DK) 2 Kings 17 : 41 Tako ovi narodi bojahu se Gospoda i idolima svojim služahu; i sinovi njihovi i sinovi sinova njihovijeh čine do današnjega dana onako kako su činili oci njihovi.