(DK)
Acts
27
:
1
I kao što bi određeno da idemo u Talijansku, predaše i Pavla i druge neke sužnje kapetanu, po imenu Juliju, od ćesareve čete.
(DK)
Acts
27
:
2
A kad uđosmo u lađu Adramitsku da plovimo u Azijska mjesta, otiskosmo se; i s nama bješe Aristarh Maćedonac iz Soluna.
(DK)
Acts
27
:
3
I drugi dan dođosmo u Sidon. I Julije držaše Pavla lijepo, i dopusti mu da odlazi k svojijem prijateljima i da ga poslužuju.
(DK)
Acts
27
:
4
I odande odvezavši se doplovismo u Kipar, jer vjetrovi bijahu protivni.
(DK)
Acts
27
:
5
I preplovivši pučinu Kilikijsku i Pamfilijsku dođosmo u Miru Likijsku.
(DK)
Acts
27
:
6
I ondje našavši kapetan lađu Aleksandrijsku koja plovi u Talijansku, metnu nas u nju.
(DK)
Acts
27
:
7
I plovivši mnogo dana sporo, i jedva došavši prema Knidu, jer nam vjetar ne dadijaše, doplovismo pod Krit kod Salmone.
(DK)
Acts
27
:
8
I jedva se vozeći pored kraja, dođosmo na jedno mjesto koje se zove Dobra Pristaništa, kod kojega blizu bješe grad Laseja.
(DK)
Acts
27
:
9
A pošto prođe mnogo vremena, i već plovljenje ne bijaše bez straha, jer i post već bješe prošao, svjetovaše Pavle
(DK)
Acts
27
:
10
Govoreći im: ljudi! vidim da će plovljenje biti s mukom i velikom štetom ne samo tovara i lađe nego i duša našijeh.
(DK)
Acts
27
:
11
Ali kapetan posluša većma kormanoša i gospodara od lađe negoli Pavlove riječi.
(DK)
Acts
27
:
12
A ne budući pristanište zgodno za zimovnik, svjetovahu mnogi da se odvezu odande, ne bi li kako mogli doći do Finika, i ondje da zimuju u pristaništu Kritskom, koje gleda k jugu i k zapadu.
(DK)
Acts
27
:
13
I kad dunu jug, mišljahu da im se volja ispuni, i podignuvši jedra plovljahu pokraj Krita.
(DK)
Acts
27
:
14
Ali ne zadugo potom dunu nasuprot njemu buran vjetar koji se zove Evroklidon.
(DK)
Acts
27
:
15
A kad se lađa ote, i ne mogaše se vjetru protiviti, predadosmo je valovima i nošahu nas.
(DK)
Acts
27
:
16
A kad prođosmo mimo jedno ostrvo koje se zove Klauda, jedva mogosmo udržati čamac,
(DK)
Acts
27
:
17
Koji izvukavši, svakojako pomagahu, te ga privezasmo odozdo za lađu; a bojeći se da ne udari na prud, spustismo jedra, i tako se plavljasmo.
(DK)
Acts
27
:
18
A kad nam veoma dosađivaše bura sjutradan izbacivahu tovare.
(DK)
Acts
27
:
19
I u treći dan svojima rukama izbacismo alat lađarski.
(DK)
Acts
27
:
20
A kad se ni sunce ni zvijezde za mnogo dana ne pokazaše, i bura ne mala navalila, bijaše propao sav nad da ćemo se izbaviti.
(DK)
Acts
27
:
21
I kad se zadugo nije jelo, onda Pavle stavši preda njih reče: trebaše dakle, o ljudi! poslušati mene, i ne otiskivati se od Krita, i ne imati ove muke i štete.
(DK)
Acts
27
:
22
I evo sad vas molim da budete dobre volje: jer nijedna duša od vas neće propasti osim lađe;
(DK)
Acts
27
:
23
Jer u ovu noć stade preda me anđeo Boga kojega sam ja i kome služim,
(DK)
Acts
27
:
24
Govoreći: ne boj se, Pavle! valja ti doći pred ćesara; i evo ti darova Bog sve koji se voze s tobom.
(DK)
Acts
27
:
25
Zato ne bojte se, ljudi; jer vjerujem Bogu da će tako biti kao što mi bi rečeno.
(DK)
Acts
27
:
26
Ali valja nam doći na jedno ostrvo.
(DK)
Acts
27
:
27
A kad bi četrnaesta noć, i mi se u ponoći plavljasmo po Adrijanskoj pučini, pomisliše lađari da se približuju k nekakvoj zemlji.
(DK)
Acts
27
:
28
I izmjerivši dubinu nađoše dvadeset hvati; i prošavši malo opet izmjeriše, i nađoše petnaest hvati.
(DK)
Acts
27
:
29
Onda bojeći se da kako ne udare na prudovita mjesta baciše sa stražnjega kraja lađe četiri lengera, pa se moljasmo Bogu da svane.
(DK)
Acts
27
:
30
A kad lađari gledahu da pobjegnu iz lađe, i spustiše čamac u more izgovarajući se kao da hoće s prednjega kraja da spuste lengere,
(DK)
Acts
27
:
31
Reče Pavle kapetanu i vojnicima: ako ovi ne ostanu u lađi, vi ne možete živi ostati.
(DK)
Acts
27
:
32
Tada vojnici odrezaše uža na čamcu i pustiše ga te pade.
(DK)
Acts
27
:
33
A kad šćaše da svane, moljaše Pavle sve da jedu, govoreći: četrnaesti je dan danas kako čekate i ne jedući živite ništa ne okusivši.
(DK)
Acts
27
:
34
Zato vas molim da jedete: jer je to za vaše zdravlje. A ni jednome od vas dlaka s glave neće otpasti.
(DK)
Acts
27
:
35
I rekavši ovo uze hljeb, i dade hvalu Bogu pred svima, i prelomivši stade jesti.
(DK)
Acts
27
:
36
Onda se svi razveselivši i oni jedoše.
(DK)
Acts
27
:
37
A u lađi bijaše nas duša svega dvjesta i sedamdeset i šest.
(DK)
Acts
27
:
38
I nasitivši se jela, oblakšaše lađu izbacivši pšenicu u more.
(DK)
Acts
27
:
39
A kad bi dan ne poznavahu zemlje; nego ugledaše nekakav zaliv s pijeskom, na koji se dogovoriše, ako bude moguće, da izvuku lađu.
(DK)
Acts
27
:
40
I podignuvši lengere vožahu se po moru, i odriješivši uža na krmama, i raširivši malo jedro prema vjetriću koji duhaše, vožasmo se kraju.
(DK)
Acts
27
:
41
A kad dođosmo kao na jedan jezik, gdje se more kao razdjeljuje, nasadi se lađa; i prednji kraj, koji se nasadi, osta tvrd da se ne može pomaknuti, a krma se razbijaše od sile valova.
(DK)
Acts
27
:
42
A vojnici se dogovoriše da pobiju sužnje, da koji ne ispliva i ne uteče.
(DK)
Acts
27
:
43
Ali kapetan želeći sačuvati Pavla zabrani njihov dogovor, i zapovjedi onima koji znadu plivati da iskoče najprije, i da iziđu na zemlju;
(DK)
Acts
27
:
44
A ostali jedni na daskama a jedni na čemu od lađe. I tako iziđoše svi živi na zemlju.