(DK)
Acts
4
:
1
A kad oni govorahu narodu, naiđoše na njih sveštenici i vojvoda crkveni i sadukeji;
(DK)
Acts
4
:
2
I rasrdiše se, što oni uče ljude i javljaju u Isusu vaskrsenije iz mrtvijeh.
(DK)
Acts
4
:
3
I digoše na njih ruke, i metnuše ih u zatvor do ujutru: jer već bješe veče.
(DK)
Acts
4
:
4
A od onijeh koji slušahu riječ mnogi vjerovaše, i postade broj ljudi oko pet hiljada.
(DK)
Acts
4
:
5
A kad bi ujutru, skupiše se knezovi njihovi i starješine i književnici u Jerusalim,
(DK)
Acts
4
:
6
I Ana poglavar sveštenički i Kajafa i Jovan i Aleksandar i koliko ih god bješe od roda svešteničkoga;
(DK)
Acts
4
:
7
I metnuvši ih na srijedu pitahu: kakom silom ili u čije ime učiniste vi ovo?
(DK)
Acts
4
:
8
Tada Petar napunivši se Duha svetoga reče im: knezovi narodni i starješine Izrailjeve!
(DK)
Acts
4
:
9
Ako nas danas pitate za dobro djelo koje učinismo bolesnu čovjeku te on ozdravi:
(DK)
Acts
4
:
10
Da je na znanje svima vama i svemu narodu Izrailjevu da u ime Isusa Hrista Nazarećanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvijeh, stoji ovaj pred vama zdrav.
(DK)
Acts
4
:
11
Ovo je kamen koji vi zidari odbaciste, a postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugom spasenija;
(DK)
Acts
4
:
12
Jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima kojijem bi se mi mogli spasti.
(DK)
Acts
4
:
13
A kad vidješe slobodu Petrovu i Jovanovu, i znajući da su ljudi neknjiževni i prosti, divljahu se, a znadijahu ih da bijahu s Isusom.
(DK)
Acts
4
:
14
A videći iscijeljenoga čovjeka gdje s njima stoji ne mogahu ništa protivu reći.
(DK)
Acts
4
:
15
Onda im zapovjediše da iziđu napolje iz savjeta, pa pitahu jedan drugoga
(DK)
Acts
4
:
16
Govoreći: šta ćete činiti ovijem ljudima? Jer veliki znak što učiniše oni poznat je svima koji žive u Jerusalimu, i ne možemo odreći;
(DK)
Acts
4
:
17
Ali da se dalje ne razilazi po narodu, da im oštro zaprijetimo da više ne govore za ime ovo nikome.
(DK)
Acts
4
:
18
I dozvavši ih zapovjediše im da ništa ne spominju niti uče u ime Isusovo.
(DK)
Acts
4
:
19
Petar i Jovan odgovarajući rekoše im: sudite je li pravo pred Bogom da vas većma slušamo negoli Boga?
(DK)
Acts
4
:
20
Jer mi ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo.
(DK)
Acts
4
:
21
A oni zaprijetivši im pustiše ih, ne našavši ništa kako bi ih mučili, naroda radi; jer svi hvaljahu Boga za ono što se bješe dogodilo.
(DK)
Acts
4
:
22
Jer onome čovjeku bješe više od četrdeset godina na kom se dogodi ovo čudo zdravlja.
(DK)
Acts
4
:
23
A kad ih otpustiše, dođoše k svojima, i javiše šta im rekoše glavari sveštenički i starješine.
(DK)
Acts
4
:
24
A oni kad čuše, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: Gospode Bože, ti koji si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima;
(DK)
Acts
4
:
25
Koji ustima Davida sluge svojega reče: zašto se bune neznabošci, i narodi izmišljavaju prazne riječi?
(DK)
Acts
4
:
26
Sastaše se carevi zemaljski, i knezovi se sabraše ujedno na Gospoda i na Hrista njegova.
(DK)
Acts
4
:
27
Zaista se sabraše u ovome gradu na svetoga sina tvojega Isusa, kojega si pomazao, Irod i Pontijski Pilat s neznabošcima i s narodom Izrailjevijem,
(DK)
Acts
4
:
28
Da učine što ruka tvoja i savjet tvoj naprijed odredi da bude.
(DK)
Acts
4
:
29
I sad Gospode! pogledaj na njihove prijetnje, i daj slugama svojima da govore sa svakom slobodom riječ tvoju;
(DK)
Acts
4
:
30
I pružaj ruku svoju na iscjeljivanje i da znaci i čudesa bivaju imenom svetoga sina tvojega Isusa.
(DK)
Acts
4
:
31
I pošto se oni pomoliše Bogu zatrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i napuniše se svi Duha svetoga, i govorahu riječ Božiju sa slobodom.
(DK)
Acts
4
:
32
A u naroda koji vjerova bješe jedno srce i jedna duša; i nijedan ne govoraše za imanje svoje da je njegovo, nego im sve bješe zajedničko.
(DK)
Acts
4
:
33
I apostoli s velikom silom svjedočahu za vaskrsenije Gospoda Isusa Hrista; i blagodat velika bješe na svima njima:
(DK)
Acts
4
:
34
Jer nijedan među njima ne bješe siromašan, jer koliko ih god bijaše koji imadijahu njive ili kuće, prodavahu i donošahu novce što uzimahu za to,
(DK)
Acts
4
:
35
I metahu pred noge apostolima; i davaše se svakome kao što ko trebaše.
(DK)
Acts
4
:
36
A Josija, prozvani od apostola Varnava, koje znači sin utjehe, Levit rodom iz Kipra,
(DK)
Acts
4
:
37
On imadijaše njivu, i prodavši je donese novce i metnu apostolima pred noge.