(DK) Acts 5 : 1 A jedan čovjek, po imenu Ananija, sa ženom svojom Sapfirom prodade njivu,
(DK) Acts 5 : 2 I sakri od novaca sa znanjem i žene svoje, i donesavši jedan dijel metnu apostolima pred noge.
(DK) Acts 5 : 3 A Petar reče: Ananija! zašto napuni sotona srce tvoje da slažeš Duhu svetome i sakriješ od novaca što uze za njivu?
(DK) Acts 5 : 4 Kad je bila u tebe ne bješe li tvoja? I kad je prodade ne bješe li u tvojoj vlasti? Zašto si dakle takovu stvar metnuo u srce svoje? Ljudima nijesi slagao nego Bogu.
(DK) Acts 5 : 5 A kad ču Ananija riječi ove, pade i izdahnu; i uđe veliki strah u sve koji slušahu ovo.
(DK) Acts 5 : 6 A momci ušavši uzeše ga i iznesoše te zakopaše.
(DK) Acts 5 : 7 A kad prođe oko tri sahata, uđe i žena njegova ne znajući šta je bilo.
(DK) Acts 5 : 8 A Petar joj odgovori: kaži mi jeste li za toliko dali njivu? A ona reče: da, za toliko.
(DK) Acts 5 : 9 A Petar joj reče: zašto se dogovoriste da iskušate Duha Gospodnjega? Gle, noge onijeh koji tvoga muža zakopaše pred vratima su, i iznijeće te.
(DK) Acts 5 : 10 I odmah padnu pred nogama njegovijem i izdahnu. A momci ušavši nađoše je mrtvu i iznesoše je i zakopaše kod muža njezina.
(DK) Acts 5 : 11 I uđe veliki strah u svu crkvu i u sve koji čuše ovo.
(DK) Acts 5 : 12 A rukama apostolskima učiniše se mnogi znaci i čudesa među ljudima; i bijahu svi jednodušno u trijemu Solomunovu.
(DK) Acts 5 : 13 A od ostalijeh niko ne smijaše pristupiti k njima; nego ih hvaljaše narod.
(DK) Acts 5 : 14 A sve više pristajahu oni koji vjerovahu Gospoda, mnoštvo ljudi i žena,
(DK) Acts 5 : 15 Tako da i po ulicama iznošahu bolesnike i metahu na posteljama i na nosilima, da bi kad prođe Petar barem sjenka njegova osjenila koga od njih.
(DK) Acts 5 : 16 A dolažahu mnogi i iz okolnijeh gradova u Jerusalim, i donošahu bolesnike i koje mučahu nečisti duhovi; i svi ozdravljahu.
(DK) Acts 5 : 17 Ali ustade poglavar sveštenički i svi koji bijahu s njim, od jeresi sadukejske, i napuniše se zavisti,
(DK) Acts 5 : 18 I digoše ruke svoje na apostole, i metnuše ih u opšti zatvor.
(DK) Acts 5 : 19 A anđeo Gospodnji otvori noću vrata tamnička, i izvedavši ih reče:
(DK) Acts 5 : 20 Idite i stanite u crkvi te govorite narodu sve riječi ovoga života.
(DK) Acts 5 : 21 A kad oni čuše, uđoše ujutru u crkvu, i učahu. A kad dođe poglavar sveštenički i koji bijahu s njim, sazvaše sabor i sve starješine od sinova Izrailjevijeh, i poslaše u tamnicu da ih dovedu.
(DK) Acts 5 : 22 A kad sluge otidoše, ne nađoše ih u tamnici; onda se vratiše i javiše im
(DK) Acts 5 : 23 Govoreći: tamnicu nađosmo zaključanu sa svakom tvrđom i čuvare gdje stoje pred vratima; ali kad otvorismo, unutra nijednoga ne nađosmo.
(DK) Acts 5 : 24 A kad čuše ove riječi poglavar sveštenički i vojvoda crkveni i ostali glavari sveštenički, ne mogahu im se načuditi šta bi to sad bilo.
(DK) Acts 5 : 25 A neko dođe i javi im govoreći: eno oni ljudi što ih baciste u tamnicu, stoje u crkvi i uče narod.
(DK) Acts 5 : 26 Tada otide vojvoda s momcima i dovede ih ne na silu: jer se bojahu naroda da ih ne pobije kamenjem.
(DK) Acts 5 : 27 A kad ih dovedoše, postaviše ih pred sabor, i zapita ih poglavar sveštenički govoreći:
(DK) Acts 5 : 28 Ne zaprijetismo li vam oštro da ne učite u ovo ime? i gle, napuniste Jerusalim svojom naukom, i hoćete da bacite na nas krv ovoga čovjeka.
(DK) Acts 5 : 29 A Petar i apostoli odgovarajući rekoše: većma se treba Bogu pokoravati negoli ljudima.
(DK) Acts 5 : 30 Bog otaca našijeh podiže Isusa, kojega vi ubiste objesivši na drvo.
(DK) Acts 5 : 31 Ovoga Bog desnicom svojom uzvisi za poglavara i spasa, da da Izrailju pokajanje i oproštenje grijeha.
(DK) Acts 5 : 32 I mi smo njegovi svjedoci ovijeh riječi i Duh sveti kojega Bog dade onima koji se njemu pokoravaju.
(DK) Acts 5 : 33 A kad oni čuše vrlo se rasrdiše, i mišljahu da ih pobiju.
(DK) Acts 5 : 34 Ali onda ustade u skupštini jedan farisej, po imenu Gamaliilo, zakonik, poštovan od svega naroda, i zapovjedi da apostoli malo iziđu napolje,
(DK) Acts 5 : 35 Pa reče njima: ljudi Izrailjci! gledajte dobro za ove ljude šta ćete činiti;
(DK) Acts 5 : 36 Jer prije ovijeh dana usta Tevda, govoreći da je on nešto, za kojijem pristade ljudi na broj oko četiri stotine; on bi ubijen, i svi koji ga slušahu raziđoše se i propadoše.
(DK) Acts 5 : 37 Potom usta Juda Galilejac, u dane prijepisa, i odvuče dosta ljudi za sobom; i on pogibe, i svi koji ga slušahu razasuše se.
(DK) Acts 5 : 38 I sad vam kažem: prođite se ovijeh ljudi i ostavite ih; jer ako bude od ljudi ovaj savjet ili ovo djelo, pokvariće se.
(DK) Acts 5 : 39 Ako li je od Boga, ne možete ga pokvariti, da se kako ne nađete kao bogoborci.
(DK) Acts 5 : 40 Onda ga poslušaše, i dozvavši apostole izbiše ih, i zaprijetiše im da ne govore u ime Isusovo, i otpustiše ih.
(DK) Acts 5 : 41 A oni onda otidoše od sabora radujući se što se udostojiše primiti sramotu za ime Gospoda Isusa.
(DK) Acts 5 : 42 A svaki dan u crkvi i po kućama ne prestajahu učiti i propovijedati jevanđelje o Isusu Hristu.