(DK) Job 14 : 1 Čovjek rođen od žene kratka je vijeka i pun nemira.
(DK) Job 14 : 2 Kao cvijet niče, i otsijeca se, i bježi kao sjen, i ne ostaje.
(DK) Job 14 : 3 I na takoga otvoraš oko svoje, i mene vodiš na sud sa sobom!
(DK) Job 14 : 4 Ko će čisto izvaditi iz nečista? Niko.
(DK) Job 14 : 5 Izmjereni su dani njegovi, broj mjeseca njegovijeh u tebe je; postavio si mu među, preko koje ne može prijeći.
(DK) Job 14 : 6 Odvrati se od njega da počine dokle ne navrši kao nadničar dan svoj.
(DK) Job 14 : 7 Jer za drvo ima nadanja, ako se posiječe, da će se još omladiti i da neće biti bez izdanaka;
(DK) Job 14 : 8 Ako i ostari u zemlji korijen njegov i u prahu izumre panj njegov,
(DK) Job 14 : 9 Čim osjeti vodu, opet napupi i pusti grane kao prisad.
(DK) Job 14 : 10 A čovjek umire iznemogao; i kad izdahne čovjek, gdje je?
(DK) Job 14 : 11 Kao kad voda oteče iz jezera i rijeka opadne i usahne,
(DK) Job 14 : 12 Tako čovjek kad legne, ne ustaje više; dokle je nebesa neće se probuditi niti će se prenuti oda sna svojega.
(DK) Job 14 : 13 O da me hoćeš u grobu sakriti i skloniti me dokle ne utoli gnjev tvoj, i da mi daš rok kad ćeš me se opomenuti!
(DK) Job 14 : 14 Kad umre čovjek, hoće li oživjeti? Sve dane vremena koje mi je određeno čekaću dokle mi dođe promjena.
(DK) Job 14 : 15 Zazvaćeš, i ja ću ti se odazvati; djelo ruku svojih poželjećeš.
(DK) Job 14 : 16 A sada brojiš korake moje, i ništa ne ostavljaš za grijeh moj.
(DK) Job 14 : 17 Zapečaćeni su u tobocu moji prijestupi, i zavezuješ bezakonja moja.
(DK) Job 14 : 18 Zaista, kao što gora padne i raspadne se, i kao što se stijena odvali s mjesta svojega,
(DK) Job 14 : 19 I kao što voda spira kamenje i povodanj odnosi prah zemaljski, tako nadanje čovječije obraćaš u ništa.
(DK) Job 14 : 20 Nadvlađuješ ga jednako, te odlazi, mijenjaš mu lice i otpuštaš ga.
(DK) Job 14 : 21 Ako sinovi njegovi budu u časti, on ne zna; ako li u sramoti, on se ne brine.
(DK) Job 14 : 22 Samo tijelo njegovo dok je živ boluje, i duša njegova u njemu tuži.