(DK)
Job
14
:
1
Čovjek rođen od žene kratka je vijeka i pun nemira.
(DK)
Job
14
:
2
Kao cvijet niče, i otsijeca se, i bježi kao sjen, i ne ostaje.
(DK)
Job
14
:
3
I na takoga otvoraš oko svoje, i mene vodiš na sud sa sobom!
(DK)
Job
14
:
4
Ko će čisto izvaditi iz nečista? Niko.
(DK)
Job
14
:
5
Izmjereni su dani njegovi, broj mjeseca njegovijeh u tebe je; postavio si mu među, preko koje ne može prijeći.
(DK)
Job
14
:
6
Odvrati se od njega da počine dokle ne navrši kao nadničar dan svoj.
(DK)
Job
14
:
7
Jer za drvo ima nadanja, ako se posiječe, da će se još omladiti i da neće biti bez izdanaka;
(DK)
Job
14
:
8
Ako i ostari u zemlji korijen njegov i u prahu izumre panj njegov,
(DK)
Job
14
:
9
Čim osjeti vodu, opet napupi i pusti grane kao prisad.
(DK)
Job
14
:
10
A čovjek umire iznemogao; i kad izdahne čovjek, gdje je?
(DK)
Job
14
:
11
Kao kad voda oteče iz jezera i rijeka opadne i usahne,
(DK)
Job
14
:
12
Tako čovjek kad legne, ne ustaje više; dokle je nebesa neće se probuditi niti će se prenuti oda sna svojega.
(DK)
Job
14
:
13
O da me hoćeš u grobu sakriti i skloniti me dokle ne utoli gnjev tvoj, i da mi daš rok kad ćeš me se opomenuti!
(DK)
Job
14
:
14
Kad umre čovjek, hoće li oživjeti? Sve dane vremena koje mi je određeno čekaću dokle mi dođe promjena.
(DK)
Job
14
:
15
Zazvaćeš, i ja ću ti se odazvati; djelo ruku svojih poželjećeš.
(DK)
Job
14
:
16
A sada brojiš korake moje, i ništa ne ostavljaš za grijeh moj.
(DK)
Job
14
:
17
Zapečaćeni su u tobocu moji prijestupi, i zavezuješ bezakonja moja.
(DK)
Job
14
:
18
Zaista, kao što gora padne i raspadne se, i kao što se stijena odvali s mjesta svojega,
(DK)
Job
14
:
19
I kao što voda spira kamenje i povodanj odnosi prah zemaljski, tako nadanje čovječije obraćaš u ništa.
(DK)
Job
14
:
20
Nadvlađuješ ga jednako, te odlazi, mijenjaš mu lice i otpuštaš ga.
(DK)
Job
14
:
21
Ako sinovi njegovi budu u časti, on ne zna; ako li u sramoti, on se ne brine.
(DK)
Job
14
:
22
Samo tijelo njegovo dok je živ boluje, i duša njegova u njemu tuži.