(DK)
Job
32
:
1
Tada prestaše ona tri čovjeka odgovarati Jovu, jer se činjaše da je pravedan.
(DK)
Job
32
:
2
A Elijuj sin Varahilov od Vuza, roda Ramova, razgnjevi se na Jova što se sam građaše pravedniji od Boga;
(DK)
Job
32
:
3
I na tri prijatelja njegova razgnjevi se što ne nađoše odgovora i opet osuđivahu Jova.
(DK)
Job
32
:
4
Jer Elijuj čekaše dokle oni govorahu s Jovom, jer bijahu stariji od njega.
(DK)
Job
32
:
5
Pa kad vidje Elijuj da nema odgovora u ustima ona tri čovjeka, raspali se gnjev njegov.
(DK)
Job
32
:
6
I progovori Elijuj sin Varahilov od Vuza, i reče: ja sam najmlađi, a vi ste starci, zato se bojah i ne smijah vam kazati što mislim.
(DK)
Job
32
:
7
Mišljah: neka govori starost, i mnoge godine neka objave mudrost.
(DK)
Job
32
:
8
Ali je duh u ljudima, i duh svemogućega urazumljuje ih.
(DK)
Job
32
:
9
Veliki nijesu svagda mudri, i starci ne znaju svagda šta je pravo.
(DK)
Job
32
:
10
Zato velim: poslušaj me da kažem i ja kako mislim.
(DK)
Job
32
:
11
Eto, čekao sam da vi izgovorite, slušao sam razloge vaše dokle izviđaste besjedu.
(DK)
Job
32
:
12
Pazio sam, ali gle, nijedan od vas ne sapre Jova, ne odgovori na njegove riječi.
(DK)
Job
32
:
13
Može biti da ćete reći: nađosmo mudrost, Bog će ga oboriti, ne čovjek.
(DK)
Job
32
:
14
Nije na me upravio besjede, ni ja mu neću odgovarati vašim riječima.
(DK)
Job
32
:
15
Smeli su se, ne odgovaraju više, nestalo im je riječi.
(DK)
Job
32
:
16
Čekao sam, ali ne govore, stadoše, i više ne odgovaraju.
(DK)
Job
32
:
17
Odgovoriću i ja za se, kazaću i ja kako mislim.
(DK)
Job
32
:
18
Jer sam pun riječi, tijesno je duhu u meni.
(DK)
Job
32
:
19
Gle, trbuh je moj kao vino bez oduške, i raspukao bi se kao nov mijeh.
(DK)
Job
32
:
20
Govoriću da odahnem, otvoriću usne svoje, i odgovoriću.
(DK)
Job
32
:
21
Neću gledati ko je ko, i čovjeku ću govoriti bez laskanja.
(DK)
Job
32
:
22
Jer ne umijem laskati; odmah bi me uzeo tvorac moj.