(DK) Job 32 : 1 Tada prestaše ona tri čovjeka odgovarati Jovu, jer se činjaše da je pravedan.
(DK) Job 32 : 2 A Elijuj sin Varahilov od Vuza, roda Ramova, razgnjevi se na Jova što se sam građaše pravedniji od Boga;
(DK) Job 32 : 3 I na tri prijatelja njegova razgnjevi se što ne nađoše odgovora i opet osuđivahu Jova.
(DK) Job 32 : 4 Jer Elijuj čekaše dokle oni govorahu s Jovom, jer bijahu stariji od njega.
(DK) Job 32 : 5 Pa kad vidje Elijuj da nema odgovora u ustima ona tri čovjeka, raspali se gnjev njegov.
(DK) Job 32 : 6 I progovori Elijuj sin Varahilov od Vuza, i reče: ja sam najmlađi, a vi ste starci, zato se bojah i ne smijah vam kazati što mislim.
(DK) Job 32 : 7 Mišljah: neka govori starost, i mnoge godine neka objave mudrost.
(DK) Job 32 : 8 Ali je duh u ljudima, i duh svemogućega urazumljuje ih.
(DK) Job 32 : 9 Veliki nijesu svagda mudri, i starci ne znaju svagda šta je pravo.
(DK) Job 32 : 10 Zato velim: poslušaj me da kažem i ja kako mislim.
(DK) Job 32 : 11 Eto, čekao sam da vi izgovorite, slušao sam razloge vaše dokle izviđaste besjedu.
(DK) Job 32 : 12 Pazio sam, ali gle, nijedan od vas ne sapre Jova, ne odgovori na njegove riječi.
(DK) Job 32 : 13 Može biti da ćete reći: nađosmo mudrost, Bog će ga oboriti, ne čovjek.
(DK) Job 32 : 14 Nije na me upravio besjede, ni ja mu neću odgovarati vašim riječima.
(DK) Job 32 : 15 Smeli su se, ne odgovaraju više, nestalo im je riječi.
(DK) Job 32 : 16 Čekao sam, ali ne govore, stadoše, i više ne odgovaraju.
(DK) Job 32 : 17 Odgovoriću i ja za se, kazaću i ja kako mislim.
(DK) Job 32 : 18 Jer sam pun riječi, tijesno je duhu u meni.
(DK) Job 32 : 19 Gle, trbuh je moj kao vino bez oduške, i raspukao bi se kao nov mijeh.
(DK) Job 32 : 20 Govoriću da odahnem, otvoriću usne svoje, i odgovoriću.
(DK) Job 32 : 21 Neću gledati ko je ko, i čovjeku ću govoriti bez laskanja.
(DK) Job 32 : 22 Jer ne umijem laskati; odmah bi me uzeo tvorac moj.