(DK) John 11 : 1 Bijaše pak jedan bolesnik, Lazar iz Vitanije iz sela Marije i Marte sestre njezine.
(DK) John 11 : 2 (A Marija, koje brat Lazar bolovaše, bješe ona što pomaza Gospoda mirom i otr noge njegove svojom kosom.)
(DK) John 11 : 3 Onda poslaše sestre k njemu govoreći: Gospode! gle, onaj koji ti je mio bolestan je.
(DK) John 11 : 4 A kad ču Isus, reče: ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božiju, da se proslavi sin Božij s nje.
(DK) John 11 : 5 A Isus ljubljaše Martu i sestru njezinu i Lazara.
(DK) John 11 : 6 A kad ču da je bolestan, tada osta dva dana na onom mjestu gdje bješe.
(DK) John 11 : 7 A potom reče učenicima: hajdemo opet u Judeju.
(DK) John 11 : 8 Učenici mu rekoše: Ravi! sad Judejci šćadijahu da te ubiju kamenjem, pa opet hoćeš da ideš onamo?
(DK) John 11 : 9 Isus odgovori: nije li dvanaest sahata u danu? ko danju ide ne spotiče se, jer vidi vidjelo ovoga svijeta;
(DK) John 11 : 10 A ko ide noću spotiče se, jer nema vidjela u njemu.
(DK) John 11 : 11 Ovo kaza, i potom reče im: Lazar, naš prijatelj, zaspa; nego idem da ga probudim.
(DK) John 11 : 12 Onda mu rekoše učenici njegovi: Gospode! ako je zaspao, ustaće.
(DK) John 11 : 13 A Isus im reče za smrt njegovu, a oni mišljahu da govori za spavanje sna.
(DK) John 11 : 14 Tada im Isus kaza upravo: Lazar umrije.
(DK) John 11 : 15 I milo mi je vas radi što nijesam bio onamo da vjerujete; nego hajdemo k njemu.
(DK) John 11 : 16 Onda Toma, koji se zvaše Blizanac, reče učenicima: hajdemo i mi da pomremo s njim.
(DK) John 11 : 17 A kad dođe Isus, nađe ga a on već četiri dana u grobu.
(DK) John 11 : 18 (A Vitanija bješe blizu Jerusalima oko petnaest potrkališta.)
(DK) John 11 : 19 I mnogi od Judejaca bijahu došli k Marti i Mariji da ih tješe za bratom njihovijem.
(DK) John 11 : 20 Kad Marta dakle ču da Isus ide, iziđe preda nj, a Marija sjeđaše doma.
(DK) John 11 : 21 Onda reče Marta Isusu: Gospode! da si ti bio ovdje ne bi moj brat umro.
(DK) John 11 : 22 A i sad znam da što zaišteš u Boga daće ti Bog.
(DK) John 11 : 23 Isus joj reče: brat će tvoj ustati.
(DK) John 11 : 24 Marta mu reče: znam da će ustati o vaskrseniju, u pošljednji dan.
(DK) John 11 : 25 A Isus joj reče: ja sam vaskrsenije i život; koji vjeruje mene ako i umre življeće.
(DK) John 11 : 26 I nijedan koji živi i vjeruje mene neće umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo?
(DK) John 11 : 27 Reče mu: da, Gospode! ja vjerovah da si ti Hristos sin Božij koji je trebalo da dođe na svijet.
(DK) John 11 : 28 I ovo rekavši otide te zovnu tajno Mariju sestru svoju govoreći: učitelj je došao, i zove te.
(DK) John 11 : 29 A ona kako ču, usta brzo i otide k njemu.
(DK) John 11 : 30 Jer Isus još ne bješe došao u selo, nego bijaše na onom mjestu gdje ga srete Marta.
(DK) John 11 : 31 A Judejci onda koji bijahu s njom u kući i tješahu je, kad vidješe Mariju da brzo usta i iziđe, pođoše za njom govoreći da ide na grob da plače onamo.
(DK) John 11 : 32 A Marija kako dođe gdje bješe Isus, i vidje ga, pade na noge njegove govoreći mu: Gospode! da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat.
(DK) John 11 : 33 Onda Isus kad je vidje gdje plače, i gdje plaču Judejci koji dođoše s njom, zgrozi se u duhu, i sam postade žalostan.
(DK) John 11 : 34 I reče: gdje ste ga metnuli? Rekoše mu: Gospode! hajde da vidiš.
(DK) John 11 : 35 Udariše suze Isusu.
(DK) John 11 : 36 Onda Judejci govorahu: gledaj kako ga ljubljaše.
(DK) John 11 : 37 A neki od njih rekoše: ne mogaše li ovaj koji otvori oči slijepcu učiniti da i ovaj ne umre?
(DK) John 11 : 38 A Isus opet se zgrozi u sebi, i dođe na grob; a bijaše pećina, i kamen ležaše na njoj.
(DK) John 11 : 39 Isus reče: uzmite kamen. Reče mu Marta, sestra onoga što je umro: Gospode! već smrdi; jer su četiri dana kako je umro.
(DK) John 11 : 40 Isus joj reče: ne rekoh li ti da ako vjeruješ vidjećeš slavu Božiju?
(DK) John 11 : 41 Uzeše dakle kamen gdje ležaše mrtvac; a Isus podiže oči gore, i reče: oče! hvala ti što si me uslišio.
(DK) John 11 : 42 A ja znadoh da me svagda slušaš; nego rekoh naroda radi koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao.
(DK) John 11 : 43 I ovo rekavši zovnu iza glasa: Lazare! iziđi napolje.
(DK) John 11 : 44 I iziđe mrtvac obavit platnom po rukama i po nogama, i lice njegovo ubrusom povezano. Isus im reče: razdriješite ga i pustite nek ide.
(DK) John 11 : 45 Onda mnogi od Judejaca koji bijahu došli k Mariji i vidješe šta učini Isus, vjerovaše ga.
(DK) John 11 : 46 A neki od njih otidoše k farisejima i kazaše im šta učini Isus.
(DK) John 11 : 47 Onda glavari sveštenički i fariseji sabraše skupštinu, i govorahu: šta ćemo činiti? Čovjek ovaj čini mnoga čudesa.
(DK) John 11 : 48 Ako ga ostavimo tako, svi će ga vjerovati; pa će doći Rimljani i uzeti nam zemlju i narod.
(DK) John 11 : 49 A jedan od njih, po imenu Kajafa, koji one godine bješe poglavar sveštenički, reče im: vi ne znate ništa;
(DK) John 11 : 50 I ne mislite da je nama bolje da jedan čovjek umre za narod, negoli da narod sav propadne.
(DK) John 11 : 51 A ovo ne reče sam od sebe, nego, budući poglavar sveštenički one godine, proreče da Isusu valja umrijeti za narod;
(DK) John 11 : 52 I ne samo za narod, nego da i rasijanu djecu Božiju skupi ujedno.
(DK) John 11 : 53 Od toga dakle dana dogovoriše se da ga ubiju.
(DK) John 11 : 54 A Isus više ne hođaše javno po Judejcima, nego odande otide u kraj blizu pustinje u grad po imenu Jefrem, i ondje hođaše s učenicima svojima.
(DK) John 11 : 55 A bješe blizu pasha Jevrejska, i mnogi iz onoga kraja dođoše u Jerusalim prije pashe da se očiste.
(DK) John 11 : 56 Tada tražahu Isusa, i stojeći u crkvi govorahu među sobom: šta mislite vi zašto ne dolazi na praznik?
(DK) John 11 : 57 A glavari sveštenički i fariseji izdaše zapovijest ako ga ko opazi gdje je, da javi da ga uhvate.