(DK)
John
11
:
1
Bijaše pak jedan bolesnik, Lazar iz Vitanije iz sela Marije i Marte sestre njezine.
(DK)
John
11
:
2
(A Marija, koje brat Lazar bolovaše, bješe ona što pomaza Gospoda mirom i otr noge njegove svojom kosom.)
(DK)
John
11
:
3
Onda poslaše sestre k njemu govoreći: Gospode! gle, onaj koji ti je mio bolestan je.
(DK)
John
11
:
4
A kad ču Isus, reče: ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božiju, da se proslavi sin Božij s nje.
(DK)
John
11
:
5
A Isus ljubljaše Martu i sestru njezinu i Lazara.
(DK)
John
11
:
6
A kad ču da je bolestan, tada osta dva dana na onom mjestu gdje bješe.
(DK)
John
11
:
7
A potom reče učenicima: hajdemo opet u Judeju.
(DK)
John
11
:
8
Učenici mu rekoše: Ravi! sad Judejci šćadijahu da te ubiju kamenjem, pa opet hoćeš da ideš onamo?
(DK)
John
11
:
9
Isus odgovori: nije li dvanaest sahata u danu? ko danju ide ne spotiče se, jer vidi vidjelo ovoga svijeta;
(DK)
John
11
:
10
A ko ide noću spotiče se, jer nema vidjela u njemu.
(DK)
John
11
:
11
Ovo kaza, i potom reče im: Lazar, naš prijatelj, zaspa; nego idem da ga probudim.
(DK)
John
11
:
12
Onda mu rekoše učenici njegovi: Gospode! ako je zaspao, ustaće.
(DK)
John
11
:
13
A Isus im reče za smrt njegovu, a oni mišljahu da govori za spavanje sna.
(DK)
John
11
:
14
Tada im Isus kaza upravo: Lazar umrije.
(DK)
John
11
:
15
I milo mi je vas radi što nijesam bio onamo da vjerujete; nego hajdemo k njemu.
(DK)
John
11
:
16
Onda Toma, koji se zvaše Blizanac, reče učenicima: hajdemo i mi da pomremo s njim.
(DK)
John
11
:
17
A kad dođe Isus, nađe ga a on već četiri dana u grobu.
(DK)
John
11
:
18
(A Vitanija bješe blizu Jerusalima oko petnaest potrkališta.)
(DK)
John
11
:
19
I mnogi od Judejaca bijahu došli k Marti i Mariji da ih tješe za bratom njihovijem.
(DK)
John
11
:
20
Kad Marta dakle ču da Isus ide, iziđe preda nj, a Marija sjeđaše doma.
(DK)
John
11
:
21
Onda reče Marta Isusu: Gospode! da si ti bio ovdje ne bi moj brat umro.
(DK)
John
11
:
22
A i sad znam da što zaišteš u Boga daće ti Bog.
(DK)
John
11
:
23
Isus joj reče: brat će tvoj ustati.
(DK)
John
11
:
24
Marta mu reče: znam da će ustati o vaskrseniju, u pošljednji dan.
(DK)
John
11
:
25
A Isus joj reče: ja sam vaskrsenije i život; koji vjeruje mene ako i umre življeće.
(DK)
John
11
:
26
I nijedan koji živi i vjeruje mene neće umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo?
(DK)
John
11
:
27
Reče mu: da, Gospode! ja vjerovah da si ti Hristos sin Božij koji je trebalo da dođe na svijet.
(DK)
John
11
:
28
I ovo rekavši otide te zovnu tajno Mariju sestru svoju govoreći: učitelj je došao, i zove te.
(DK)
John
11
:
29
A ona kako ču, usta brzo i otide k njemu.
(DK)
John
11
:
30
Jer Isus još ne bješe došao u selo, nego bijaše na onom mjestu gdje ga srete Marta.
(DK)
John
11
:
31
A Judejci onda koji bijahu s njom u kući i tješahu je, kad vidješe Mariju da brzo usta i iziđe, pođoše za njom govoreći da ide na grob da plače onamo.
(DK)
John
11
:
32
A Marija kako dođe gdje bješe Isus, i vidje ga, pade na noge njegove govoreći mu: Gospode! da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat.
(DK)
John
11
:
33
Onda Isus kad je vidje gdje plače, i gdje plaču Judejci koji dođoše s njom, zgrozi se u duhu, i sam postade žalostan.
(DK)
John
11
:
34
I reče: gdje ste ga metnuli? Rekoše mu: Gospode! hajde da vidiš.
(DK)
John
11
:
36
Onda Judejci govorahu: gledaj kako ga ljubljaše.
(DK)
John
11
:
37
A neki od njih rekoše: ne mogaše li ovaj koji otvori oči slijepcu učiniti da i ovaj ne umre?
(DK)
John
11
:
38
A Isus opet se zgrozi u sebi, i dođe na grob; a bijaše pećina, i kamen ležaše na njoj.
(DK)
John
11
:
39
Isus reče: uzmite kamen. Reče mu Marta, sestra onoga što je umro: Gospode! već smrdi; jer su četiri dana kako je umro.
(DK)
John
11
:
40
Isus joj reče: ne rekoh li ti da ako vjeruješ vidjećeš slavu Božiju?
(DK)
John
11
:
41
Uzeše dakle kamen gdje ležaše mrtvac; a Isus podiže oči gore, i reče: oče! hvala ti što si me uslišio.
(DK)
John
11
:
42
A ja znadoh da me svagda slušaš; nego rekoh naroda radi koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao.
(DK)
John
11
:
43
I ovo rekavši zovnu iza glasa: Lazare! iziđi napolje.
(DK)
John
11
:
44
I iziđe mrtvac obavit platnom po rukama i po nogama, i lice njegovo ubrusom povezano. Isus im reče: razdriješite ga i pustite nek ide.
(DK)
John
11
:
45
Onda mnogi od Judejaca koji bijahu došli k Mariji i vidješe šta učini Isus, vjerovaše ga.
(DK)
John
11
:
46
A neki od njih otidoše k farisejima i kazaše im šta učini Isus.
(DK)
John
11
:
47
Onda glavari sveštenički i fariseji sabraše skupštinu, i govorahu: šta ćemo činiti? Čovjek ovaj čini mnoga čudesa.
(DK)
John
11
:
48
Ako ga ostavimo tako, svi će ga vjerovati; pa će doći Rimljani i uzeti nam zemlju i narod.
(DK)
John
11
:
49
A jedan od njih, po imenu Kajafa, koji one godine bješe poglavar sveštenički, reče im: vi ne znate ništa;
(DK)
John
11
:
50
I ne mislite da je nama bolje da jedan čovjek umre za narod, negoli da narod sav propadne.
(DK)
John
11
:
51
A ovo ne reče sam od sebe, nego, budući poglavar sveštenički one godine, proreče da Isusu valja umrijeti za narod;
(DK)
John
11
:
52
I ne samo za narod, nego da i rasijanu djecu Božiju skupi ujedno.
(DK)
John
11
:
53
Od toga dakle dana dogovoriše se da ga ubiju.
(DK)
John
11
:
54
A Isus više ne hođaše javno po Judejcima, nego odande otide u kraj blizu pustinje u grad po imenu Jefrem, i ondje hođaše s učenicima svojima.
(DK)
John
11
:
55
A bješe blizu pasha Jevrejska, i mnogi iz onoga kraja dođoše u Jerusalim prije pashe da se očiste.
(DK)
John
11
:
56
Tada tražahu Isusa, i stojeći u crkvi govorahu među sobom: šta mislite vi zašto ne dolazi na praznik?
(DK)
John
11
:
57
A glavari sveštenički i fariseji izdaše zapovijest ako ga ko opazi gdje je, da javi da ga uhvate.