(IS) Genesis 2 : 1 Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova.
(IS) Genesis 2 : 2 Sedmi dan bio je dovršio Bog djelo svoje, što ga stvori. On počinu sedmi dan od svega djela svojega, što ga je bio stvorio.
(IS) Genesis 2 : 3 I blagoslovi Bog sedmi dan i proglasi ga svetim, jer taj dan počinu od svega djela svojega, što ga je bio stvorio i učinio.
(IS) Genesis 2 : 4 To je opis postanja neba i zemlje, kad su bili stvoreni. U vrijeme, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo,
(IS) Genesis 2 : 5 Nije još bilo na zemlji nikakva grmlja poljskoga, i na poljima nije još raslo nikakvo bilje, jer Gospod Bog nije još pustio dažda na zemlju i nije još bilo ljudi, da obrađuju zemlju.
(IS) Genesis 2 : 6 No dizala se je magla iz zemlje i natapala je svu površinu tla.
(IS) Genesis 2 : 7 Tada načini Gospod Bog čovjeka (Adama) od praha zemaljskoga i udahnu mu u lice duh života. Tako postade čovjek živo biće.
(IS) Genesis 2 : 8 Tada zasadi Gospod Bog daleko na istoku vrt u Edenu i stavi tamo čovjeka, kojega je bio načinio.
(IS) Genesis 2 : 9 I dade Gospod Bog, te niče iz zemlje svakojako drveće, ugodno za pogled i dobro za jelo, i drvo života usred vrta i drvo spoznanja dobra i zla.
(IS) Genesis 2 : 10 Od Edena dolazila je rijeka, da natapa vrt, i ona se kod izlaza iz njega dijelila u četiri otoke.
(IS) Genesis 2 : 11 Prva se zove Pišon, koja teče pokraj cijele zemlje Havile, gdje ima zlata.
(IS) Genesis 2 : 12 Zlato je ove zemlje izvrsno; a tamo ima i bdelija i oniksa kamena.
(IS) Genesis 2 : 13 Druga se rijeka zove Gihon, koja teče pokraj cijele zemlje Kuš.
(IS) Genesis 2 : 14 Treća se rijeka zove Tigris, koja teče istočno od Asirije. Četvrta je rijeka Eufrat.
(IS) Genesis 2 : 15 Uze dakle Gospod Bog čovjeka i stavi ga u vrt edenski, da ga obrađuje i goji.
(IS) Genesis 2 : 16 A dade Gospod Bog čovjeku ovu zapovijed: "Sa svakoga drveta u vrtu smiješ jesti;
(IS) Genesis 2 : 17 Samo s drveta spoznanja dobra i zla ne jedi, jer čim bi jeo s njega, morao bi umrijeti."
(IS) Genesis 2 : 18 Tada reče Gospod Bog: "Nije dobro čovjeku, da je sam. Načinit ću mu pomoćnicu, koja mu pristaje."
(IS) Genesis 2 : 19 I dovede Gospod Bog sve životinje zemaljske i sve ptice nebeske, što ih bio načinio od zemlje, pred Adama, da vidi, kako će ih nazvati. Kako Adam nazove živa bića, onako će se zvati.
(IS) Genesis 2 : 20 Adam nadjenu dakle imena svoj stoci i pticama nebeskim i svima životinjama zemaljskim; ali se Adamu ne nađe među njima pomoćnica, koja bi mu pristajala.
(IS) Genesis 2 : 21 Zato Gospod Bog pusti dubok san na Adama, i dok je on spavao, uze mu jedno rebro i ispuni mjesto opet mesom.
(IS) Genesis 2 : 22 Gospod Bog načini ženu od rebra, što ga je bio uzeo čovjeku, i dovede je k čovjeku.
(IS) Genesis 2 : 23 Tada Adam reče: "Ta je napokon kost od kostiju mojih i meso od mesa mojega. Ona će se zvati žena, jer je uzeta od čovjeka."
(IS) Genesis 2 : 24 Zato ostavlja muž oca i mater i prianja za ženu svoju, i budu jedno tijelo.
(IS) Genesis 2 : 25 Oboje, Adam i žena njegova, bili su goli, pa ipak se nijesu stidjeli jedan od drugoga.