(IS)
Luke
7
:
1
Pošto je bio svršio sve govore svoje pred narodom, pođe u Kafarnaum.
(IS)
Luke
7
:
2
Ondje je u jednog satnika ležao na umoru sluga, koji mu je bio vrlo drag.
(IS)
Luke
7
:
3
Kad je čuo za Isusa, dade ga po starješinama židovskim zamoliti, da bi došao i ozdravio slugu njegova.
(IS)
Luke
7
:
4
Ovi dođoše k Isusu i zamoliše ga usrdno: "On zaslužuje, da mu to učiniš;
(IS)
Luke
7
:
5
Jer ljubi narod naš i sagradio nam je sinagogu."
(IS)
Luke
7
:
6
Isus pođe s njima. Kad više nije bio daleko od kuće, poruči mu satnik po prijateljima: "Gospodine, ne trudi se; jer nijesam dostojan, da uđeš pod krov moj.
(IS)
Luke
7
:
7
Zato i nijesam držao sebe dostojnim, da dođem k tebi. Reci samo riječ, i ozdravit će sluga moj.
(IS)
Luke
7
:
8
I ja, ako sam i podložnik, reknem jednomu od vojnika, što su poda mnom: 'Idi!' i ide; k jednomu drugom: 'Dođi'! i dođe; i slugi svojemu. 'Učini to!' i učini."
(IS)
Luke
7
:
9
Kad je to čuo Isus, začudi mu se. Okrenu se i reče narodu, koji ga je pratio: "Kažem vam, tako velike vjere ne nađoh u Izraelu!"
(IS)
Luke
7
:
10
Kad se poslani vratiše kući, nađoše zdrava slugu, koji je bio bolestan.
(IS)
Luke
7
:
11
Potom otide u grad po imenu Nain. S njim su išli učenici njegovi i mnogobrojan narod.
(IS)
Luke
7
:
12
Kad se približi k vratima gradskim, iznosili su mrtvaca, jedinca sina majke njegove, koja je bila udovica. Mnogo je naroda iz grada išlo za njim.
(IS)
Luke
7
:
13
Kad je vidje Gospodin, sažali mu se za njom, i reče joj: "Ne plači!"
(IS)
Luke
7
:
14
Tada pristupi i dotaknu se lijesa. Nosioci stadoše. I on reče: "Mladiću, velim ti, ustani!"
(IS)
Luke
7
:
15
Tada se uspravi mrtvac i počne govoriti. I dade ga majki njegovoj.
(IS)
Luke
7
:
16
Strah obuze sve. Slavili Boga i govorili: "Velik prorok ustade među nama. Bog pohodi narod svoj."
(IS)
Luke
7
:
17
Glas o tom raširi se po svoj Judeji i po svoj okolini.
(IS)
Luke
7
:
18
Za sve ovo javiše Ivanu učenici njegovi.
(IS)
Luke
7
:
19
Tada dozva Ivan k sebi dvojicu učenika svojih, posla ih Gospodinu i dade ga upitati: "Jesi li ti onaj, koji ima doći, ili drugoga da čekamo?"
(IS)
Luke
7
:
20
Ljudi dođoše k njemu i rekoše: "Ivan Krstitelj šalje nas k tebi, da te upitamo: "Jesi li ti onaj, koji ima doći, ili drugoga da čekamo?"
(IS)
Luke
7
:
21
U onaj upravo čas iscijeli mnoge od bolesti, od muke i od zlih duhova i mnogima slijepima darova vid očni.
(IS)
Luke
7
:
22
I odgovori im: "Idite i javite Ivanu, što ste vidjeli i čuli: Slijepi vide, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromašnima se propovijeda radosna vijest.
(IS)
Luke
7
:
23
Blagoslovljen je onaj, komu ja nisam povod spoticanja!"
(IS)
Luke
7
:
24
Kad su bili otišli poslanici Ivanovi, počne mnoštvu naroda govoriti za Ivana: "Što ste izašli u pustinju? Da vidite trsku, koju ljulja vjetar?
(IS)
Luke
7
:
25
Ili što ste izašli? Da vidite čovjeka u mekanim haljinama? Ne, ljudi koji nose fine haljine i žive raskošno, na dvorima su kraljeva.
(IS)
Luke
7
:
26
Što ste izašli? Da vidite proroka? Da, kažem vam, još više nego proroka.
(IS)
Luke
7
:
27
On je onaj, o kojem stoji pisano: Eto, šaljem glasnika svojega pred tobom, da pripravi put pred tobom.
(IS)
Luke
7
:
28
Kažem vam: Između rođenih od žene nema većega od Ivana. Ipak najmanji u kraljevstvu Božjem veći je od njega."
(IS)
Luke
7
:
29
Sav narod, koji ga je slušao, i carinici upoznaše pravednost Božju i primiše krštenje Ivanovo.
(IS)
Luke
7
:
30
A farizeji i književnici prezreše odluku Božju i ne dadoše se krstiti od njega.
(IS)
Luke
7
:
31
"S kim da prispodobim ljude ovoga roda? Na koga su nalik?
(IS)
Luke
7
:
32
Oni su kao djeca, što sjede na trgu i dovikuju jedni drugima: Mi smo vam zasvirali, i vi nijeste igrali; mi smo tužaljke zapjevali, i vi nijeste plakali.
(IS)
Luke
7
:
33
Ivan Krstitelj došao je; on nije jeo kruha i nije pio vina. Tada ste rekli: Od đavla je opsjednut.
(IS)
Luke
7
:
34
Sin čovječji došao je; on jede i pije. A vi kažete: Gle izjelice i pijanice, prijatelja carinicima i grješnicima!
(IS)
Luke
7
:
35
Ali mudrost spoznadoše kao pravednu sva djeca njezina."
(IS)
Luke
7
:
36
Jedan farizej zamoli ga, da bi objedovao kod njega. Pođe u kuću farizejevu i sjede za stol.
(IS)
Luke
7
:
37
U gradu je živjela žena kao grješnica. Kad doznade, da je on za stolom u kući farizejevoj, donese posudicu od alabastera s pomasti.
(IS)
Luke
7
:
38
Ona se plačući postavi odostraga nogu njegovih i uze noge njegove kvasiti suzama svojim i otirati kosom glave svoje. Tada je cjelivala noge njegove i mazala ih pomašću.
(IS)
Luke
7
:
39
Kad to vidje farizej, koji ga je bio pozvao, pomisli u sebi: "Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko i kakva je to žena, koja ga se dotiče - jedna grješnica."
(IS)
Luke
7
:
40
Isus mu reče: "Simone, imam ti nešto reći." On reče: "Kaži, učitelju!"
(IS)
Luke
7
:
41
Reče: "Jedan vjerovnik imao je dva dužnika. Jedan mu je bio dužan pet stotina denara, drugi pedeset.
(IS)
Luke
7
:
42
Jer nijesu mogli platiti svojega duga, otpusti ga obojici. Koji će ga sad od njih više ljubiti?"
(IS)
Luke
7
:
43
Simon odgovori: "Mislim onaj, kojemu je više poklonio." Isus mu reče: "Pravo si sudio."
(IS)
Luke
7
:
44
Tada okrenuvši se k ženi reče Simonu: "Vidiš li ovu ženu? Dođoh u tvoju kuću, a ti mi ne dade vode za noge moje; a ona suzama svojim okvasi noge moje i kosom svojom otre.
(IS)
Luke
7
:
45
Ti mi ne dade cjelova; a ona, otkako uđe, ne prestade cjelivati nogu mojih.
(IS)
Luke
7
:
46
Uljem nijesi pomazao glave moje; a ona pomašću pomaza noge moje.
(IS)
Luke
7
:
47
Zato kažem ti: Njoj su oprošteni mnogi grijehi njezini, jer je pokazala mnogu ljubav. A kojemu se oprašta manje, taj ima također samo malo ljubavi."
(IS)
Luke
7
:
48
Tada reče njoj: "Tvoji su ti grijehi oprošteni."
(IS)
Luke
7
:
49
Onda oni, koji su bili za stolom, pomisliše u sebi: "Tko je ovaj, da i grijehe oprašta?"
(IS)
Luke
7
:
50
A on reče ženi: "Vjera te je tvoja spasila. Idi u miru!"