(DK)
Daniel
4
:
1
Car Navuhodonosor svijem narodima, plemenima i jezicima što su po svoj zemlji, mir da vam se umnoži.
(DK)
Daniel
4
:
2
Svidje mi se da objavim znake i čudesa što mi učini Bog višnji.
(DK)
Daniel
4
:
3
Znaci njegovi kako su veliki! i čudesa njegova kako su silna! carstvo je njegovo carstvo vječno, i vlast njegova od koljena do koljena.
(DK)
Daniel
4
:
4
Ja Navuhodonosor bijah miran u kući svojoj i cvatijah u dvoru svom.
(DK)
Daniel
4
:
5
Usnih san, koji me uplaši, i misli na postelji mojoj i utvare glave moje uznemiriše me.
(DK)
Daniel
4
:
6
I zapovjedih da se dovedu preda me svi mudarci Vavilonski da mi kažu što znači san.
(DK)
Daniel
4
:
7
Tada dođoše vračari, zvjezdari, Haldeji i gatari, i pripovjedih im san, ali mi ne mogoše kazati što znači.
(DK)
Daniel
4
:
8
Najposlije dođe preda me Danilo, koji se zove Valtasar po imenu boga mojega, i u kom je duh svetijeh bogova, i pripovjedih mu san:
(DK)
Daniel
4
:
9
Valtasare, poglavare vračarima, znam da je duh svetijeh bogova u tebi i nikaka tajna nije ti teška; kaži san moj što sam snio i što znači.
(DK)
Daniel
4
:
10
A utvara glave moje na postelji mojoj bješe: vidjeh, gle, drvo usred zemlje, i visina mu velika.
(DK)
Daniel
4
:
11
Drvo bješe veliko i jako, i visina mu dosezaše do neba, i viđaše se do kraja sve zemlje.
(DK)
Daniel
4
:
12
Lišće mu bješe lijepo i rod obilat, i na njemu bješe hrane svemu; zvijerje poljsko odmaraše se u hladu njegovu, i na granama njegovijem stanovahu ptice nebeske, i od njega se hranjaše svako tijelo.
(DK)
Daniel
4
:
13
Vidjeh u utvarama glave svoje na postelji svojoj, i gle, stražar i svetac siđe s neba.
(DK)
Daniel
4
:
14
Povika jako i reče ovako: posijecite drvo, i okrešite mu grane, pokidajte mu lišće i razmetnite mu rod; neka pobjegnu zvijeri ispod njega i ptice s grana njegovijeh.
(DK)
Daniel
4
:
15
Ali panj sa žilama ostavite mu u zemlji, u okovima gvozdenijem i mjedenijem u travi poljskoj, neka ga kvasi rosa nebeska i dio da mu je sa zvijerjem od trave zemaljske.
(DK)
Daniel
4
:
16
Srce čovječije neka mu se promijeni, i srce životinjsko neka mu se da, i sedam vremena neka prođe preko njega.
(DK)
Daniel
4
:
17
To su odredili stražari i izrekli sveti da bi poznali živi da višnji vlada carstvom ljudskim, i daje ga kome hoće, i postavlja nad njim najnižega između ljudi.
(DK)
Daniel
4
:
18
Taj san snih ja car Navuhodonosor; a ti, Valtasare, kaži što znači, jer nijedan mudarac u carstvu mom ne može da mi kaže što znači; a ti možeš, jer je u tebi duh svetijeh bogova.
(DK)
Daniel
4
:
19
Tada Danilo, koji se zvaše Valtasar, osta u čudu za jedan sahat, i misli ga uznemiravahu. A car progovori i reče: Valtasare, san i značenje mu da te ne uznemiruje. A Valtasar odgovori i reče: gospodaru moj, san da bude tvojim nenavidnicima, i značenje njegovo neprijateljima tvojim.
(DK)
Daniel
4
:
20
Drvo što si vidio, veliko i jako, kojemu visina dosezaše do neba i koje se viđaše po svoj zemlji,
(DK)
Daniel
4
:
21
Kojemu lišće bješe lijepo i rod obilan, i na kom bješe hrane svemu, pod kojim stanovaše zvijerje poljsko i na granama mu sjeđahu ptice nebeske,
(DK)
Daniel
4
:
22
To si ti, care, koji si velik i silan, i veličina je tvoja visoka i doseže do neba i vlast tvoja do krajeva zemaljskih.
(DK)
Daniel
4
:
23
A što car vidje stražara i sveca gdje slažaše s neba i govoraše: posijecite drvo i potrite ga, ali mu panj sa žilama ostavite u zemlji u okovima gvozdenijem i mjedenijem u travi poljskoj, da ga kvasi rosa nebeska, i sa zvijerjem poljskim neka mu je dio dokle sedam vremena prođe preko njega,
(DK)
Daniel
4
:
24
Ovo znači, care, i ovo je naredba višnjega koja će se izvršiti na mom gospodaru caru:
(DK)
Daniel
4
:
25
Bićeš prognan između ljudi, i sa zvijerima ćeš poljskim živjeti, i hraniće te travom kao goveda, i rosa će te nebeska kvasiti, i sedam će vremena proći preko tebe dokle poznaš da višnji vlada carstvom ljudskim i daje ga kome hoće.
(DK)
Daniel
4
:
26
A što se reče da se ostavi panj sa žilama od drveta, carstvo će ti ostati, kad poznaš da nebesa vladaju.
(DK)
Daniel
4
:
27
Zato, care, da ti je ugodan moj svjet, oprosti se grijeha svojih pravdom, i bezakonja svojih milošću prema nevoljnima, eda bi ti se produljio mir.
(DK)
Daniel
4
:
28
Sve ovo dođe na cara Navuhodonosora.
(DK)
Daniel
4
:
29
Poslije dvanaest mjeseca hodaše po carskom dvoru u Vavilonu.
(DK)
Daniel
4
:
30
I progovori car i reče: nije li to Vavilon veliki što ga ja sazidah jakom silom svojom da je stolica carska i slava veličanstvu mojemu?
(DK)
Daniel
4
:
31
Te riječi još bjehu u ustima caru, a glas dođe s neba: tebi se govori, care Navuhodonosore: carstvo se uze od tebe.
(DK)
Daniel
4
:
32
I bićeš prognan između ljudi, i živjećeš sa zvijerjem poljskim, hraniće te travom kao goveda, i sedam će vremena proći preko tebe dokle poznaš da višnji vlada carstvom ljudskim i daje ga kome hoće.
(DK)
Daniel
4
:
33
U taj čas ispuni se ta riječ na Navuhodonosoru; i bi prognan između ljudi i jede travu kao goveda, i rosa nebeska kvasi mu tijelo da mu narastoše dlake kao pera u orla i nokti kao u ptica.
(DK)
Daniel
4
:
34
Ali poslije toga vremena ja Navuhodonosor podigoh oči svoje k nebu, i um moj vrati mi se, i blagoslovih višnjega, i hvalih i slavih onoga koji živi dovijeka, čija je vlast vlast vječna i čije je carstvo od koljena do koljena;
(DK)
Daniel
4
:
35
I svi stanovnici zemaljski ništa nijesu prema njemu, i radi što hoće s vojskom nebeskom i sa stanovnicima zemaljskim, i nema nikoga da bi mu ruku ustavio i rekao mu: šta radiš?
(DK)
Daniel
4
:
36
U to vrijeme um moj vrati mi se, i na slavu carstva mojega vrati mi se veličanstvo moje i svjetlost moja; i dvorani moji i knezovi moji potražiše me, i utvrdih se u carstvu svom, i doda mi se više veličanstva.
(DK)
Daniel
4
:
37
Sada ja Navuhodonosor hvalim, uzvišujem i slavim cara nebeskoga, čija su sva djela istina i čiji su putovi pravedni i koji može oboriti one koji hode ponosito.