(TD)
Acts
27
:
1
Kad naše ukrcavanje za Italiju bi odlučeno, predadoše Pavla i druge zatvorenike jednom stotniku imenom Julius, iz Kohorte Augusta .
(TD)
Acts
27
:
2
Tada smo se uspeli u jednu lađu iz Adramicija na polasku za obalu Azije i isplovismo na more. Bijaše s nama Aristark, jedan Makedonac iz Soluna.
(TD)
Acts
27
:
3
Sutradan, prilikom jednog izlaska u Sidonu, Julius, koji postupaše ljudski s Pavlom, dopusti mu izići i pronaći njegove prijatelje i iskoristiti priliku za prijam.
(TD)
Acts
27
:
4
Otuda, isplovivši ponovo na more, krenusmo pod Cipar, jer nam vjetrovi bijahu protivni.
(TD)
Acts
27
:
5
To bi tada prelazak mora tik uz Pamfiliju i Ciliciju i iskrcali smo se u Miri, licijskoj.
(TD)
Acts
27
:
6
Stotnik, našavši ondje lađu iz Aleksandrije na putu za Italiju, dade nas ukrcati.
(TD)
Acts
27
:
7
Tijekom nekoliko dana naša plovidba bi usporena pa uz veliku muku stigosmo u visinu Knide. Kako protivni vjetar ustrajavaše, mi smo pošli pod Kretu, prema rtu Salmone
(TD)
Acts
27
:
8
i, nakon što smo ga mimoišli, stigli smo na jedno mjesto zvano "Lijepa vrata", pokraj grada Lazeje.
(TD)
Acts
27
:
9
Ali, jedno stanovito vrijeme bijaše isteklo i od tada postajaše opasno ploviti, budući da Post bijaše već prošao. Pavao htjede dati svoje mišljenje:
(TD)
Acts
27
:
10
` Prijatelji moji, reče im on, ja cijenim da će plovidba nanijeti štete i značajne gubitke ne samo za tovar i lađu, veći također i za naše osobe. `
(TD)
Acts
27
:
11
Stotnik se ipak, više pouzdavao u kapetana i u nadzornika tovara nego u Pavlova upozorenja. Kako je luka, osim toga, loše bila pripravljena za zimovanje,
(TD)
Acts
27
:
12
većina bi stajališta da se ponovo isplovi na more; vidjet će se da li će se moći dosegnuti Feniks, jedna luka na Kreti, otvorena jugozapadu i sjevero-zapadu, i tu provesti zimu.
(TD)
Acts
27
:
13
Jedan lahorić s juga bijaše se podigao i oni zamišljaše da prijedlog bijaše ostvariv; budući dakle, digli sidro, oni nastojaše ploviti tik uz obalu Krete.
(TD)
Acts
27
:
14
Ali, gotovo istovremeno, dolazeći s otoka, jedan orkanski vjetar, kojeg se zove erakilon, obori se na njih;
(TD)
Acts
27
:
15
lađa bi ponesena, nemoćna uzići uz vjetar, i, puštajući se nositi, mi smo odneseni od obale.
(TD)
Acts
27
:
16
Išavši pod zaštitom jednog otočića zvanog Kauda, ipak smo uspjeli, jedva, svladati lađicu. Nakon što smo ga digli na palubu, pristupili smo pripremi sredstava za nuždu:
(TD)
Acts
27
:
17
opasati lađu konopima i, iz straha da se ne nasučemo na Sirtu, ići s plutajućim sidrom; i tako nastaviti odmicati.
(TD)
Acts
27
:
18
Sutradan, kako još uvijek bijasmo žestoko potresani olujom, izbacili smo tovar
(TD)
Acts
27
:
19
i, trećeg dana, svojim vlastitim rukama mornari spustiše snast.
(TD)
Acts
27
:
20
Ni sunce ni zvijezde se ne pokazivaše veći više dana: oluja, jedne neobične siline, ostajaše opasna: otada gubljasmo svaku nadu da ćemo biti spašeni.
(TD)
Acts
27
:
21
Nije se više imalo što jesti, veći dugo vremena, kad Pavao, stojeći usred njih, reče: ` Vi vidite, prijatelji moji, trebalo je slijediti moj savjet, ne napuštati Kretu i uštedjeti tako ove štete i ove gubitke.
(TD)
Acts
27
:
22
Ali, sada, ja vas pozivam sačuvati hrabrost: jer, nitko od vas neće ovdje izgubiti život; samo će lađa biti izgubljena.
(TD)
Acts
27
:
23
Te iste noći, naime, jedan *anđeo Boga kojem ja pripadam i kojem služim predstavio mi se
(TD)
Acts
27
:
24
i rekao mi: Ne boj se Pavle; ti se moraš pojaviti pred carem i Bog ti također dodjeljuje život svih tvojih pratitelja na plovidbi!
(TD)
Acts
27
:
25
Smjelo, dakle, prijatelji moji! Ja vjerujem Bogu: bit će kako mi je on kazao.
(TD)
Acts
27
:
26
Mi se moramo nasukati na jedan otok. `
(TD)
Acts
27
:
27
Bijaše četrnaesta noći kako mi bijasmo nosani po Jadranu; oko ponoći, mornari su predosjetili približavanje nekog tla.
(TD)
Acts
27
:
28
Bacivši tada olovnicu, oni ustanoviše dvadeset hvati; nešto dalje, oni ju baciše ponovo i ustanoviše petnaest.
(TD)
Acts
27
:
29
U strahu da ne naiđemo na grebene, oni su tada bacili četiri sidra otraga i živo priželjkivali dolazak dana.
(TD)
Acts
27
:
30
Ali, kako mornari pod izlikom pramčanog sidrenja u četverovezu, nastojaše pobjeći s lađe i stavljaše čamac u more,
(TD)
Acts
27
:
31
Pavao reče stotniku i vojnicima: ` Ako ti ljudi ne ostanu na lađi, vi, nećete moći biti spašeni.. `
(TD)
Acts
27
:
32
Vojnici tada presjekoše užad čamca i pustiše ga otići.
(TD)
Acts
27
:
33
Čekajući dan, Pavao obveza sve uzeti hrane: ` Danas, četrnaesti je dan kako ste vi proveli u očekivanju bez jela, i vi još uvijek ništa ne jedete.
(TD)
Acts
27
:
34
Ja vas obvezujem dakle, jesti, jer to je za vaš spas. Još jedanput, nitko od vas neće izgubiti ni dlaku s glave. `
(TD)
Acts
27
:
35
Na te riječi, on uze kruha, i pred svima zahvali se Bogu, razlomi ga i poče jesti.
(TD)
Acts
27
:
36
Tada svi, povrativši hrabrost, počeše također jesti.
(TD)
Acts
27
:
37
U svemu, bijaše nas 276 osoba na lađi.
(TD)
Acts
27
:
38
Kad smo se nasitili, olakšasmo lađu bacajući žito u more.
(TD)
Acts
27
:
39
Kad je svanulo, mornari ne prepoznaše zemlju, ali razabraše jedan zaljev s obalom i imaše namjeru, ako je moguće, ondje nasukati lađu.
(TD)
Acts
27
:
40
Oni su tada skliznuli sidra preko ruba, ostavljajući ih u moru, dok su stražnja vesla odriješili; potom, razvili prvenjaču u vjetar i usmjerili pramac k žalu.
(TD)
Acts
27
:
41
Ali, udare o pješčani sprud i tu nasuču lađu; pramac, zabijen, ostade uhvaćen; dok krma bijaše razdvojena udarcima mora.
(TD)
Acts
27
:
42
Vojnici dobiše tada ideju pobiti zatvorenike, iz straha da ne pobjegnu plivajući.
(TD)
Acts
27
:
43
Ali, stotnik, odluči spasiti Pavla, spriječi ih izvršiti svoj naum; on zapovijedi onima koji znaju plivati da, prvi poskaču u vodu i dohvate se tla.
(TD)
Acts
27
:
44
Drugi to učiniše bilo na daskama bilo na olupinama lađe. I tako se svi nađoše živi i zdravi na zemlji.