(DK)
John
2
:
1
I u treći dan bi svadba u Kani Galilejskoj, i ondje bješe mati Isusova.
(DK)
John
2
:
2
A pozvan bješe i Isus i učenici njegovi na svadbu.
(DK)
John
2
:
3
I kad nesta vina, reče mati Isusova njemu: nemaju vina.
(DK)
John
2
:
4
Isus joj reče: što je meni do tebe ženo? Još nije došao moj čas.
(DK)
John
2
:
5
Reče mati njegova slugama: što god vam reče učinite.
(DK)
John
2
:
6
A ondje bijaše šest vodenijeh sudova od kamena, postavljenijeh po običaju Jevrejskoga čišćenja, koji uzimahu po dva ili po tri vedra.
(DK)
John
2
:
7
Reče im Isus: napunite sudove vode. I napuniše ih do vrha.
(DK)
John
2
:
8
I reče im: zahvatite sad i nosite kumu. I odnesoše.
(DK)
John
2
:
9
A kad okusi kum od vina koje je postalo od vode, i ne znadijaše otkuda je (a sluge znadijahu koje su zahvatile vodu), zovnu kum ženika,
(DK)
John
2
:
10
I reče mu: svaki čovjek najprije dobro vino iznosi, a kad se opiju onda rđavije; a ti si čuvao dobro vino doslije.
(DK)
John
2
:
11
Ovo učini Isus početak čudesima u Kani Galilejskoj, i pokaza slavu svoju; i učenici njegovi vjerovaše ga.
(DK)
John
2
:
12
Potom siđe u Kapernaum, on i mati njegova, i braća njegova, i učenici njegovi, i ondje stajaše ne mnogo dana.
(DK)
John
2
:
13
I blizu bješe pasha Jevrejska, i iziđe Isus u Jerusalim.
(DK)
John
2
:
14
I nađe u crkvi gdje sjede oni što prodavahu volove i ovce i golubove, i koji novce mijenjahu.
(DK)
John
2
:
15
I načinivši bič od uzica, izgna sve iz crkve, i ovce i volove; i mjenjačima prosu novce i stolove ispremeta;
(DK)
John
2
:
16
I reče onima što prodavahu golubove: nosite to odavde, i ne činite od doma oca mojega doma trgovačkoga.
(DK)
John
2
:
17
A učenici se njegovi opomenuše da u pismu stoji: revnost za kuću tvoju izjede me.
(DK)
John
2
:
18
A Jevreji odgovarajući rekoše mu: kakav nam znak pokazuješ, da to možeš činiti?
(DK)
John
2
:
19
Isus odgovori i reče im: razvalite ovu crkvu, i za tri dana ću je podignuti.
(DK)
John
2
:
20
A Jevreji rekoše: četrdeset i šest godina građena je ova crkva, i ti za tri dana da je podigneš?
(DK)
John
2
:
21
A on govoraše za crkvu tijela svojega.
(DK)
John
2
:
22
A kad usta iz mrtvijeh, opomenuše se učenici njegovi da ovo govoraše, i vjerovaše pismu i riječi koju reče Isus.
(DK)
John
2
:
23
A kad bješe u Jerusalimu na praznik pashe, mnogi vjerovaše u ime njegovo, videći čudesa njegova koja činjaše.
(DK)
John
2
:
24
Ali Isus ne povjeravaše im sebe; jer ih sve znadijaše,
(DK)
John
2
:
25
I ne trebaše mu da ko svjedoči za čovjeka; jer sam znadijaše šta bješe u čovjeku.