(DK)
John
20
:
1
A u prvi dan nedjelje dođe Marija Magdalina na grob rano, još dok se ne bješe rasvanulo, i vidje da je kamen odvaljen od groba.
(DK)
John
20
:
2
Onda otrča, i dođe k Simonu Petru i k drugom učeniku koga ljubljaše Isus, i reče im: uzeše Gospoda iz groba; i ne znamo gdje ga metnuše.
(DK)
John
20
:
3
A Petar iziđe i drugi učenik, i pođoše ka grobu.
(DK)
John
20
:
4
Trčahu pak oba zajedno, i drugi učenik trčaše brže od Petra, i dođe prije ka grobu.
(DK)
John
20
:
5
I nadvirivši se vidje haljine gdje leže; ali ne uđe.
(DK)
John
20
:
6
Dođe pak Simon Petar za njim, i uđe u grob, i vidje haljine same gdje leže,
(DK)
John
20
:
7
I ubrus koji bješe na glavi njegovoj ne s haljinama da leži nego osobito savit na jednom mjestu.
(DK)
John
20
:
8
Tada dakle uđe i drugi učenik koji najprije dođe ka grobu, i vidje i vjerova.
(DK)
John
20
:
9
Jer još ne znadijahu pisma da njemu valja ustati iz mrtvijeh.
(DK)
John
20
:
11
A Marija stajaše napolju kod groba i plakaše. I kad plakaše nadviri se nad grob,
(DK)
John
20
:
12
I vidje dva anđela u bijelijem haljinama gdje sjede jedan čelo glave a jedan čelo nogu gdje bješe ležalo tijelo Isusovo.
(DK)
John
20
:
13
I rekoše joj oni: ženo! što plačeš? Reče im: uzeše Gospoda mojega, i ne znam gdje ga metnuše.
(DK)
John
20
:
14
I ovo rekavši obazre se natrag, i vidje Isusa gdje stoji, i ne znadijaše da je Isus.
(DK)
John
20
:
15
Isus joj reče: ženo! što plačeš? koga tražiš? A ona misleći da je vrtar reče mu: gospodine! ako si ga ti uzeo kaži mi gdje si ga metnuo, i ja ću ga uzeti.
(DK)
John
20
:
16
Isus joj reče: Marija! A ona obazrevši se reče mu: Ravuni! koje znači učitelju.
(DK)
John
20
:
17
Reče joj Isus: ne dohvataj se do mene, jer se još ne vratih k ocu svojemu; nego idi k braći mojoj, i kaži im: vraćam se k ocu svojemu i ocu vašemu, i Bogu svojemu i Bogu vašemu.
(DK)
John
20
:
18
A Marija Magdalina otide, i javi učenicima da vidje Gospoda i kaza joj ovo.
(DK)
John
20
:
19
A kad bi uveče onaj prvi dan nedjelje, i vrata bijahu zatvorena gdje se bijahu učenici njegovi skupili od straha Jevrejskoga, dođe Isus i stade na srijedu i reče im: mir vam.
(DK)
John
20
:
20
I ovo rekavši pokaza im ruke i rebra svoja. Onda se učenici obradovaše vidjevši Gospoda.
(DK)
John
20
:
21
A Isus im reče opet: mir vam; kao što otac posla mene, i ja šaljem vas.
(DK)
John
20
:
22
I ovo rekavši dunu, i reče im: primite Duh sveti.
(DK)
John
20
:
23
Kojima oprostite grijehe, oprostiće im se; i kojima zadržite, zadržaće se.
(DK)
John
20
:
24
A Toma koji se zove Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bješe ondje s njima kad dođe Isus.
(DK)
John
20
:
25
A drugi mu učenici govorahu: vidjesmo Gospoda. A on im reče: dok ne vidim na rukama njegovijem rana od klina, i ne metnem prsta svojega u rane od klina, i ne metnem ruke svoje u rebra njegova; neću vjerovati.
(DK)
John
20
:
26
I poslije osam dana opet bijahu učenici njegovi unutra, i Toma s njima. Dođe Isus kad bijahu vrata zatvorena, i stade među njima i reče: mir vam.
(DK)
John
20
:
27
Potom reče Tomi: pruži prst svoj amo i viđi ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi nevjeran nego vjeran.
(DK)
John
20
:
28
I odgovori Toma i reče mu: Gospod moj i Bog moj.
(DK)
John
20
:
29
Isus mu reče: pošto me vidje vjerovao si; blago onima koji ne vidješe i vjerovaše.
(DK)
John
20
:
30
A i mnoga druga čudesa učini Isus pred učenicima svojijem koja nijesu pisana u knjizi ovoj.
(DK)
John
20
:
31
A ova se napisaše, da vjerujete da Isus jest Hristos sin Božij, i da vjerujući imate život u ime njegovo.