(IS)
Acts
19
:
1
A dogodi se, kad je bio Apolon u Korintu, da je Pavao, prošavši gornje krajeve, došao u Efez i našao neke učenike;
(IS)
Acts
19
:
2
I reče im: "Jeste li primili Duha Svetoga, kad ste postali vjernici?" A oni mu rekoše: "Nijesmo ni čuli, da ima Duh Sveti."
(IS)
Acts
19
:
3
A on reče: "Koje krštenje primiste?" I oni rekoše: "Krštenje Ivanovo,"
(IS)
Acts
19
:
4
A Pavao reče: "Ivan je krstio krštenjem pokajanja govoreći narodu, da vjeruju u onoga, koji će za njim doći, to jest u Isusa."
(IS)
Acts
19
:
5
Čuvši to krstiše se u ime Gospodina Isusa.
(IS)
Acts
19
:
6
I kad Pavao položi ruke na njih, dođe Duh Sveti na njih, i govorili su jezicima i proricali.
(IS)
Acts
19
:
7
A bilo je ljudi svega oko dvanaest.
(IS)
Acts
19
:
8
I ušavši u sinagogu govorio je odvažno tri mjeseca, raspravljajući i uvjeravajući za kraljevstvo Božje.
(IS)
Acts
19
:
9
Kad su neki bili otvrdnuli, i nijesu vjerovali, i proklinjali put Gospodnji pred narodom, odstupi od njih i odijeli učenike, pa je raspravljao svaki dan u školi nekoga Tirana,
(IS)
Acts
19
:
10
I ovo je bivalo dvije godine, tako da su svi, koji su stanovali u Aziji, Židovi i neznabošci, čuli riječ Gospodnju.
(IS)
Acts
19
:
11
I Bog je činio ne mala čudesa po rukama Pavlovim,
(IS)
Acts
19
:
12
Tako da bi i rupce za znoj i pojase od tijela njegova nosili na bolesnike, i ostavljale su ih bolesti, i zli su dusi izlazili iz njih.
(IS)
Acts
19
:
13
Kušali su i neki od Židova, koji su naokolo obilazili i zaklinjali đavle, zazivati nad opsjednutima ime Gospodina Isusa govoreći: "Zaklinjem vas Isusom, koga propovijeda Pavao."
(IS)
Acts
19
:
14
A bilo je sedam sinova Skeve Židova, poglavara svećeničkoga, koji su to činili.
(IS)
Acts
19
:
15
A zao im duh odgovori: "Isusa poznajem, i Pavla znam, ali vi tko ste?"
(IS)
Acts
19
:
16
I skočivši na njih čovjek, u kojemu je bio zao duh, nadvlada njih dvojicu, i pritište ih tako, da su goli i izranjeni utekli iz one kuće.
(IS)
Acts
19
:
17
I ovo doznadoše svi Židovi i neznabošci, koji su stanovali u Efezu, i uđe strah u sve njih, i veličalo se je ime Gospodina Isusa.
(IS)
Acts
19
:
18
I mnogi od onih, što vjerovaše, dolazili su ispovijedajući i govoreći djela svoja.
(IS)
Acts
19
:
19
A mnogi od onih, koji su se bavili čarolijama, skupiše knjige i spališe ih pred svima; i proračunaše, i nađoše, da su vrijedne pedeset tisuća srebrnjaka.
(IS)
Acts
19
:
20
Tako je silno rasla riječ Gospodnja, i utvrđivala se.
(IS)
Acts
19
:
21
I kad se ovo svršilo, namisli Pavao u Duhu da prođe preko Makedonije i Ahaje, i da ide u Jerusalem govoreći: "Pošto budem tamo, valja mi i Rim vidjeti."
(IS)
Acts
19
:
22
I posla u Makedoniju dvojicu svojih pomoćnika, Timoteja i Erasta, a sam ostade neko vrijeme u Aziji.
(IS)
Acts
19
:
23
A u ono vrijeme podiže se ne mala buna zbog puta Gospodnjega.
(IS)
Acts
19
:
24
Neki naime srebrnar, po imenu Demetrije, koji je pravio srebrne hramiće Dijanine, pribavljao je zanatlijama ne malu zaradu.
(IS)
Acts
19
:
25
On skupi ove i drugih ovakvih stvari majstore, i reče: "Ljudi, vi znate, da od ovoga posla imamo mi zaradu.
(IS)
Acts
19
:
26
A vidite i čujete, da ne samo u Efezu, nego gotovo po svoj Aziji taj Pavao nagovara i odvraća narod mnogi, govoreći, da to nijesu bogovi, što se prave rukama.
(IS)
Acts
19
:
27
I ne samo što će ta nesreća doći na naš zanat da ne prolazi, nego se neće mariti ni za hram velike božice Dijane, i propadat će veličanstvo one, koju poštuje sva Azija i čitav svijet."
(IS)
Acts
19
:
28
Kad oni ovo čuše, napuniše se gnjeva i stadoše vikati: "Velika je Dijana Efeška!"
(IS)
Acts
19
:
29
I sav se grad napuni pobune, i navalivši jednodušno na kazalište uhvatiše Gaja i Aristarha Makedonce, drugove Pavlove.
(IS)
Acts
19
:
30
A kad je Pavao htio da ide među narod, ne dadoše mu učenici.
(IS)
Acts
19
:
31
A neki i od azijskih poglavara, koji su mu bili prijatelji, poslaše k njemu moleći ga, da ne ide u kazalište.
(IS)
Acts
19
:
32
A jedni su vikali jedno, a drugi drugo; jer je bila skupština smetena, i najviše ih nije znalo, zašto su se skupili.
(IS)
Acts
19
:
33
A jedni iz mnoštva izvukoše Aleksandra, kad su ga Židovi gurali naprijed. A Aleksandar, mahnuvši rukom, htjede da progovori narodu zbog obrane.
(IS)
Acts
19
:
34
Ali kad ga upoznaše, da je Židov, povikaše svi u glas, i vikali su oko dva sata: "Velika je Dijana Efeška!"
(IS)
Acts
19
:
35
A gradski tajnik, utišavši narod, reče: "Ljudi Efežani! Tko je taj čovjek, koji ne zna, da grad Efez ne časti veliku Dijanu i njezin kip što je pao s neba?
(IS)
Acts
19
:
36
Kad dakle to ne može nitko poreći, valja da budete mirni, i da ništa ne činite nepromišljeno.
(IS)
Acts
19
:
37
Jer dovedoste ove ljude, koji niti su hram pokrali, niti hule na vašu božicu.
(IS)
Acts
19
:
38
A Demetrije i umjetnici, koji su s njim, ako imaju kakvu tužbu protiv koga, imaju sudovi, i imaju namjesnici, pa neka tuže jedan drugoga!
(IS)
Acts
19
:
39
Ako li što drugo tražite, neka se riješi na zakonitoj skupštini!
(IS)
Acts
19
:
40
Jer prijeti opasnost, da budemo tuženi za današnju bunu, a nema nikakva razloga, kojim bismo se mogli opravdati za ovu pobunu." I kad reče ovo, raspusti skupštinu.