(IS)
Acts
27
:
1
I kao što je bilo određeno, da otplovimo u Italiju, predadoše i Pavla i druge neke sužnje satniku, po imenu Juliju, od čete careve.
(IS)
Acts
27
:
2
I kad uđosmo u lađu Adramitsku, koja je imala da plovi u azijska mjesta, otplovismo se; a s nama je bio Aristarh Makedonac iz Soluna.
(IS)
Acts
27
:
3
I drugi dan dođosmo u Sidon. A Julije postupao je blago s Pavlom i dopustio, da ide k prijateljima, i da se brinu za njega.
(IS)
Acts
27
:
4
I kad se odvezosmo odanle, plovismo ispod Cipra, jer su vjetrovi bili protivni
(IS)
Acts
27
:
5
I preplovivši pučinu Cilicijsku i Pamfilijsku dođosmo u Miru Licijsku.
(IS)
Acts
27
:
6
I ondje našavši satnik lađu Aleksandrijsku, što plovi u Italiju, premjesti nas u nju.
(IS)
Acts
27
:
7
I plovivši mnogo dana sporo, i jedva došavši prema Knidu, jer nas je priječio vjetar, doplovismo pod Kretu kod Salmone.
(IS)
Acts
27
:
8
I mučno ploveći uz obalu dođosmo na jedno mjesto, koje se zove Dobra pristaništa, kod kojega blizu bio je grad Laseja.
(IS)
Acts
27
:
9
A pošto prođe mnogo vremena, i kad već plovidba nije bila bez straha, jer je i post već bio prošao, opominjao ih je Pavao
(IS)
Acts
27
:
10
Govoreći im: "Ljudi, vidim, da će plovidba biti s mukom i mnogom štetom ne samo tovara i lađe, nego i duša naših."
(IS)
Acts
27
:
11
Ali satnik povjerova većma kormilaru i gospodaru lađe, negoli riječima Pavlovim.
(IS)
Acts
27
:
12
A kako luka nije bila zgodna za zimovanje, većina ih je svjetovala, da otplove odanle, ne bi li kako mogli doći do Feniksa, luke Kretske, što gleda k jugoistoku i k sjeverozapadu, i ondje prezimiti.
(IS)
Acts
27
:
13
I kad duhnu jug, mislili su, da mogu sigurno izvesti svoju namjeru, i dignuvši sidra plovili su duž Krete.
(IS)
Acts
27
:
14
Ali ne zadugo po tom udari na nju buran vjetar, što se zove sjeveroistočnjak.
(IS)
Acts
27
:
15
Kad zahvati lađu, koja se nije mogla opirati vjetru, predadosmo je valovima, i oni nas ponesoše.
(IS)
Acts
27
:
16
Prolazeći pokraj jednoga otoka, što se zove Kauda, jedva mogosmo uhvatiti čamac.
(IS)
Acts
27
:
17
I izvukavši ga upotrebiše pomagala i privezaše ga za lađu; a bojeći se, da ne udare na Sirtu, spustiše jedra, i tako se je plovilo dalje.
(IS)
Acts
27
:
18
A jer nas je bacala silna bura, sutradan stadoše izbacivati tovare.
(IS)
Acts
27
:
19
I treći dan svojim rukama izbaciše lađarsku opremu.
(IS)
Acts
27
:
20
A kad se ni sunce ni zvijezde za mnogo dana ne pokazaše, i bura svejednako navaljivala, bila nam je propala sva nada, da ćemo se spasiti.
(IS)
Acts
27
:
21
I kad se zadugo nije jelo, onda Pavao stade među njih i reče: "Ljudi, trebalo je poslušati mene; ne otiskivati se od Krete; tada ne biste imali ove muke i štete.
(IS)
Acts
27
:
22
A sad vas opominjem: budite dobre volje, jer nijedna duša od vas neće propasti osim lađe.
(IS)
Acts
27
:
23
Jet ove noći stade preda me anđeo Boga, čiji jesam i kojemu služim,
(IS)
Acts
27
:
24
Govoreći: "Ne boj se, Pavle valja ti doći pred cara. I evo ti darova Bog sve, koji plove s tobom.
(IS)
Acts
27
:
25
Zato, ljudi, budite dobre volje, jer vjerujem Bogu, da će tako biti, kao što mi je rečeno.
(IS)
Acts
27
:
26
Ali nam valja udariti na jedan otok."
(IS)
Acts
27
:
27
A kad bi četrnaesta noć, i mi, o ponoći plovismo po Adriji, pomisliše mornari, da se primiču nekakvoj zemlji.
(IS)
Acts
27
:
28
I bacivši olovnicu nađoše dvadeset hvati dubine; i prošavši malo nađoše petnaest hvati.
(IS)
Acts
27
:
29
I bojeći se, da ne udarimo na grebene, baciše s krme četiri sidra, pa su željeli, da svane.
(IS)
Acts
27
:
30
Ali kad su mornari gledali da pobjegnu iz lađe, i kad spustiše čamac u more izgovarajući se, kao da hoće s prove spustiti sidra,
(IS)
Acts
27
:
31
Reče Pavao satniku i vojnicima: "Ako ovi ne ostanu u lađi, vi se ne možete spasiti."
(IS)
Acts
27
:
32
Tada vojnici presjekoše uža na čamcu i spustiše ga, te pade u more.
(IS)
Acts
27
:
33
I kad stade svitati, molio je Pavao sve da jedu, govoreći: "Četrnaesti je dan danas, kako čekate i bez jela provodite ništa ne okusivši.
(IS)
Acts
27
:
34
Zato vas molim, da jedete, jer je to za vaše zdravlje. A nijednome od vas dlaka s glave neće pasti."
(IS)
Acts
27
:
35
I rekavši ovo uze kruh, i dade hvalu Bogu pred svima, i prelomivši počne jesti.
(IS)
Acts
27
:
36
Onda se svi ohrabriše i stadoše jesti.
(IS)
Acts
27
:
37
A bilo nas je u lađi duša svega dvjesta i sedamdeset i šest.
(IS)
Acts
27
:
38
I nasitivši se jela, rasterete lađu izbacivši pšenicu u more.
(IS)
Acts
27
:
39
A kad bi dan, nijesu poznavali zemlje, ali ugledaše nekakav I zaljev s obalom, u koji odlučiše, ako bude moguće, da zatjeraju lađu.
(IS)
Acts
27
:
40
I podigavši sidra plovili su morem, i odriješivši spone kormila, i raširivši prednje jedro prema vjetru, plovili su prema obali.
(IS)
Acts
27
:
41
A kad dođosmo kao na jedan jezik, gdje se more kao razdjeljuje, nasuka se lađa; i prednji kraj, što se nasuka, ostade tvrd i nepomičan, a krma se razbijala od sile, mora.
(IS)
Acts
27
:
42
A vojnici su namjeravali da poubijaju sužnje, da koji ne ispliva i ne uteče.
(IS)
Acts
27
:
43
Ali satnik hoteći da spasi Pavla zabrani njihovu namjeru i zapovjedi onima, koji znadu plivati, da poskaču najprije u vodu i da izađu na zemlju;
(IS)
Acts
27
:
44
A ostali jedni na daskama, a jedni na čemu od lađe. I tako izađoše svi živi na zemlju.