(IS) Acts 20 : 1 A pošto se stišala buna, dozva Pavao učenike i opomenuvši ih oprosti se, i zaputi, da ide u Makedoniju.
(IS) Acts 20 : 2 I kad je prošao one krajeve i opominjao ih mnogim riječima, dođe u Grčku.
(IS) Acts 20 : 3 Proboravio je tamo tri mjeseca. Kad je htio da otplovi u Siriju, stadoše mu Židovi raditi o glavi, te namisli da se vrati preko Makedonije.
(IS) Acts 20 : 4 A pratio ga je Sopater Pirov iz Bereje, Aristarh, i Sekund IZ Soluna, i Gaj iz Derbe, i Timotej i Tihik, i Trofim iz Azije.
(IS) Acts 20 : 5 Ovi odoše naprijed i čekali su nas u Troadi.
(IS) Acts 20 : 6 A mi otplovismo poslije dana beskvasnih kruhova iz Filipa, i dođosmo k njima u Troadu za pet dana, i ondje ostadosmo sedam dana.
(IS) Acts 20 : 7 A u prvi dan sedmice, kad se skupismo da lomimo kruh, govorio im je Pavao, jer je htio sutradan da otputuje, i produljio je govor do ponoći.
(IS) Acts 20 : 8 I bile su mnoge svjetiljke u gornjoj sobi, gdje smo se bili skupili.
(IS) Acts 20 : 9 A sjedio je na prozoru jedan mladić po imenu Eutih, nadvladan od tvrdoga sna; i kad je Pavao govorio dugo, nagnu se u snu i pade dolje s trećega kata, i digoše ga mrtva.
(IS) Acts 20 : 10 A Pavao sišavši pade na njega, i zagrlivši ga reče: "Ne uznemirujte se, jer je duša njegova u njemu!"
(IS) Acts 20 : 11 Onda uzađe, i prelomivši kruh okusi i govorio je još dugo sve do zore, i onda je otputovao.
(IS) Acts 20 : 12 A mladića dovedoše živa, i utješiše se ne malo.
(IS) Acts 20 : 13 A mi ušavši u lađu otplovismo u Asos, da odanle uzmemo Pavla, jer je bio tako odredio, hoteći sam da ide kopnom.
(IS) Acts 20 : 14 I kad se sastade s nama u Asosu, uzesmo ga i dođosmo u Mitilenu.
(IS) Acts 20 : 15 I odanle otplovivši dođosmo sutradan prema Hiosu, a drugi dan pristadosmo u Samosu i sutradan dođosmo u Milet,
(IS) Acts 20 : 16 Jer je bio Pavao odlučio, da prođemo mimo Efez, da se ne bi zadržao u Aziji; jer je htio, ako mu bude moguće, da bude na Duhove u Jerusalemu.
(IS) Acts 20 : 17 A iz Mileta posla u Efez i dozva starješine crkve.
(IS) Acts 20 : 18 I kad dođoše k njemu, i kad su bili skupa, reče im: "Vi znate, od pravoga dana, kad dođoh u Aziju, kako sam bio s vama jednako,
(IS) Acts 20 : 19 Služeći Gospodinu sa svom poniznosti i sa suzama i kušnjama, koje me snađoše od zasjeda židovskih;
(IS) Acts 20 : 20 Kako nijesam ništa propustio reći, što je korisno, nego sam javno i po kućama učio,
(IS) Acts 20 : 21 Zaklinjući Židove i neznabošce, da se obrate k Bogu i vjeruju u Gospodina našeg Isusa Krista.
(IS) Acts 20 : 22 I sada evo sili me duh, da idem u Jerusalem, ne znajući što će mi se u njemu dogoditi,
(IS) Acts 20 : 23 Osim da mi Duh Sveti po svim gradovima svjedoči, da me u Jerusalemu čekaju okovi i nevolje.
(IS) Acts 20 : 24 Ali ja svega se toga ne bojim i ne marim za svoj život, samo da svršim trku svoju i službu, koju primih od Gospodina Isusa, da posvjedočim evanđelje milosti Božje.
(IS) Acts 20 : 25 I evo sad znam, da više nećete vidjeti mojega lica vi svi, kroz koje sam prolazio propovijedajući kraljevstvo Božje.
(IS) Acts 20 : 26 Zato vam svjedočim na današnji dan, da sam čist od krvi sviju;
(IS) Acts 20 : 27 Jer nijesam propustio da vam javim svu odluku Božju.
(IS) Acts 20 : 28 Pazite na sebe i na sve stado, u kojem vas Duh Sveti postavi predstojnicima, da upravljate crkvom Božjom, koju je stekao krvlju svojom.
(IS) Acts 20 : 29 Ja znam, da će poslije odlaska mojega ući među vas vuci grabežljivi, koji neće štedjeti stada.
(IS) Acts 20 : 30 I između vas samih ustat će ljudi, koji će govoriti iskrivljenu nauku, da povuku učenike za sobom.
(IS) Acts 20 : 31 Zato bdijte sjećajući se, da tri godine noć i dan nijesam prestajao sa suzama opominjati svakoga od vas.
(IS) Acts 20 : 32 I sad vas preporučujem Gospodinu i riječi milosti njegove, koji može izgraditi i dati baštinu među svima posvećenima.
(IS) Acts 20 : 33 Srebra i zlata ili ruha nijesam poželio ni od koga.
(IS) Acts 20 : 34 Sami znate, što je trebalo meni i onima, koji su bili sa mnom da su priskrbile ove ruke.
(IS) Acts 20 : 35 Sve vam pokazah, da se tako valja truditi i zauzimati za nemoćne i sjećati se riječi Gospodina Isus, jer on reče: 'Mnogo je više blagoslovljeno davati, negoli primati.'
(IS) Acts 20 : 36 I kad je ovo rekao, klekne na koljena svoja i pomoli se sa svima njima.
(IS) Acts 20 : 37 A sviju stade velik plač; i pali su oko vrata Pavlova i cjelivali ga.
(IS) Acts 20 : 38 Žalosni najviše za riječ, koju reče, da više neće vidjeti lica njegova, I otpratiše ga do na lađu.