(DK)
Luke
8
:
1
Poslije toga iđaše on po gradovima i po selima učeći i propovijedajući jevanđelje o carstvu Božijemu, i dvanaestorica s njim.
(DK)
Luke
8
:
2
I neke žene koje bijahu iscijeljene od zlijeh duhova i bolesti: Marija, koja se zvaše Magdalina, iz koje sedam đavola iziđe,
(DK)
Luke
8
:
3
I Jovana, žena Huze pristava Irodova, i Susana, i druge mnoge koje služahu njemu imanjem svojijem.
(DK)
Luke
8
:
4
A kad se sabra naroda mnogo, i iz sviju gradova dolažahu k njemu, kaza u priči:
(DK)
Luke
8
:
5
Iziđe sijač da sije sjeme svoje; i kad sijaše, jedno pade kraj puta, i pogazi se, i ptice nebeske pozobaše ga.
(DK)
Luke
8
:
6
A drugo pade na kamen, i iznikavši osuši se, jer nemaše vlage.
(DK)
Luke
8
:
7
I drugo pade u trnje, i uzraste trnje, i udavi ga.
(DK)
Luke
8
:
8
A drugo pade na zemlju dobru, i iznikavši donese rod sto puta onoliko. Govoreći ovo povika: ko ima uši da čuje neka čuje.
(DK)
Luke
8
:
9
A učenici njegovi pitahu ga govoreći: šta znači priča ova?
(DK)
Luke
8
:
10
A on reče: vama je dano da znate tajne carstva Božijega; a ostalima u pričama, da gledajući ne vide, i čujući ne razumiju.
(DK)
Luke
8
:
11
A priča ova znači: sjeme je riječ Božija.
(DK)
Luke
8
:
12
A koje je kraj puta to su oni koji slušaju, ali potom dolazi đavo, i uzima riječ iz srca njihovoga, da ne vjeruju i da se ne spasu.
(DK)
Luke
8
:
13
A koje je na kamenu to su oni koji kad čuju s radosti primaju riječ; i ovi korijena nemaju koji za neko vrijeme vjeruju, a kad dođe vrijeme kušanja otpadnu.
(DK)
Luke
8
:
14
A koje u trnje pade to su oni koji slušaju, i otišavši od brige i bogatstva i slasti ovoga života zaguše se, i rod ne sazri.
(DK)
Luke
8
:
15
A koje je na dobroj zemlji to su oni koji riječ slušaju, i u dobrome i čistom srcu drže, i rod donose u trpljenju. Ovo govoreći povika: ko ima uši da čuje neka čuje.
(DK)
Luke
8
:
16
Niko pak svijeće ne poklapa sudom kad je zapali, niti meće pod odar, nego je metne na svijećnjak da vide svjetlost koji ulaze.
(DK)
Luke
8
:
17
Jer nema ništa tajno što neće biti javno, ni sakriveno što se neće doznati i na vidjelo izići.
(DK)
Luke
8
:
18
Gledajte dakle kako slušate; jer ko ima, daće mu se, a ko nema, uzeće se od njega i ono što misli da ima.
(DK)
Luke
8
:
19
Dođoše pak k njemu mati i braća njegova, i ne mogahu od naroda da govore s njim.
(DK)
Luke
8
:
20
I javiše mu govoreći: mati tvoja i braća tvoja stoje napolju, hoće da te vide.
(DK)
Luke
8
:
21
A on odgovarajući reče im: mati moja i braća moja oni su koji slušaju riječ Božiju i izvršuju je.
(DK)
Luke
8
:
22
I dogodi se u jedan dan on uljeze s učenicima svojijem u lađu, i reče im: da prijeđemo na onu stranu jezera. I pođoše.
(DK)
Luke
8
:
23
A kad iđahu oni on zaspa. I podiže se oluja na jezeru, i topljahu se, i bijahu u velikoj nevolji.
(DK)
Luke
8
:
24
I pristupivši probudiše ga govoreći: učitelju! učitelju! izgibosmo. A on ustade, i zaprijeti vjetru i valovima; i prestadoše i posta tišina.
(DK)
Luke
8
:
25
A njima reče: gdje je vjera vaša? A oni se poplašiše, i čuđahu se govoreći jedan drugome: ko je ovaj što i vjetrovima i vodi zapovijeda, i slušaju ga?
(DK)
Luke
8
:
26
I dođoše u okolinu Gadarinsku koja je prema Galileji.
(DK)
Luke
8
:
27
A kad iziđe on na zemlju, srete ga jedan čovjek iz grada u kome bijahu đavoli od mnogo godina, i u haljine ne oblačaše se, i ne življaše u kući, nego u grobovima.
(DK)
Luke
8
:
28
A kad vidje Isusa, povika i pripade k njemu i reče zdravo: što je tebi do mene, Isuse, sine Boga najvišega? Molim te, ne muči me.
(DK)
Luke
8
:
29
Jer Isus zapovjedi duhu nečistome da iziđe iz čovjeka: jer ga mučaše odavno, i metahu ga u verige i u puta da ga čuvaju, i iskida sveze, i tjeraše ga đavo po pustinji.
(DK)
Luke
8
:
30
A Isus ga zapita govoreći: kako ti je ime? A on reče: legeon; jer mnogi đavoli bijahu ušli u nj.
(DK)
Luke
8
:
31
I moljahu ga da im ne zapovjedi da idu u bezdan.
(DK)
Luke
8
:
32
A ondje pasijaše po gori veliki krd svinja, i moljahu ga da im dopusti da u njih uđu. I dopusti im.
(DK)
Luke
8
:
33
Tada iziđoše đavoli iz čovjeka i uđoše u svinje; i navali krd s brijega u jezero, i utopi se.
(DK)
Luke
8
:
34
A kad vidješe svinjari što bi, pobjegoše i javiše u gradu i po selima.
(DK)
Luke
8
:
35
I iziđoše ljudi da vide šta je bilo, i dođoše k Isusu, i nađoše čovjeka iz koga đavoli bijahu izišli a on sjedi obučen i pametan kod nogu Isusovijeh; i uplašiše se.
(DK)
Luke
8
:
36
A oni što su vidjeli kazaše im kako se iscijeli bijesni.
(DK)
Luke
8
:
37
I moli ga sav narod iz okoline Gadarinske da ide od njih; jer se bijahu vrlo uplašili. A on uljeze u lađu i otide natrag.
(DK)
Luke
8
:
38
Čovjek pak iz koga iziđoše đavoli moljaše da bi s njim bio; ali ga Isus otpusti govoreći:
(DK)
Luke
8
:
39
Vrati se kući svojoj, i kazuj šta ti učini Bog. I otide propovijedajući po svemu gradu šta mu Isus učini.
(DK)
Luke
8
:
40
A kad se vrati Isus, srete ga narod, jer ga svi očekivahu.
(DK)
Luke
8
:
41
I gle, dođe čovjek po imenu Jair, koji bješe starješina u zbornici, i pade pred noge Isusove, i moljaše ga da uđe u kuću njegovu;
(DK)
Luke
8
:
42
Jer u njega bješe jedinica kći od dvanaest godina, i ona umiraše. A kad iđaše Isus, turkaše ga narod.
(DK)
Luke
8
:
43
I bješe jedna bolesna žena od tečenja krvi dvanaest godina, koja je sve svoje imanje potrošila na ljekare i nijedan je nije mogao izliječiti,
(DK)
Luke
8
:
44
I pristupivši sastrag dotače se skuta od haljine njegove, i odmah stade tečenje krvi njezine.
(DK)
Luke
8
:
45
I reče Isus: ko je to što se dotače mene? A kad se svi odgovarahu, reče Petar i koji bijahu s njim: učitelju! narod te opkolio i turka te, a ti kažeš: ko je to što se dotače mene?
(DK)
Luke
8
:
46
A Isus reče: neko se dotače mene; jer ja osjetih silu koja iziđe iz mene.
(DK)
Luke
8
:
47
A kad vidje žena da se nije sakrila, pristupi drkćući, i pade pred njim, i kaza mu pred svijem narodom zašto ga se dotače i kako odmah ozdravi.
(DK)
Luke
8
:
48
A on joj reče: ne boj se, kćeri! vjera tvoja pomože ti; idi s mirom.
(DK)
Luke
8
:
49
Dok on još govoraše dođe neko od kuće starješine zborničkoga govoreći mu: umrije kći tvoja, ne trudi učitelja.
(DK)
Luke
8
:
50
A kad ču Isus, odgovori mu govoreći: ne boj se, samo vjeruj, i oživljeće.
(DK)
Luke
8
:
51
A kad dođe u kuću, ne dade nijednome ući osim Petra i Jovana i Jakova, i djevojčina oca i matere.
(DK)
Luke
8
:
52
A svi plakahu i jaukahu za njom; a on reče: ne plačite, nije umrla nego spava.
(DK)
Luke
8
:
53
I potsmijevahu mu se znajući da je umrla.
(DK)
Luke
8
:
54
A on izagnavši sve uze je za ruku, i zovnu govoreći: djevojko! ustani!
(DK)
Luke
8
:
55
I povrati se duh njezin, i ustade odmah; i zapovjedi da joj dadu neka jede.
(DK)
Luke
8
:
56
I diviše se roditelji njezini. A on im zapovjedi da nikome ne kazuju šta je bilo.