(DK)
Luke
2
:
1
U to vrijeme pak iziđe zapovijest od ćesara Avgusta da se prepiše sav svijet.
(DK)
Luke
2
:
2
Ovo je bio prvi prijepis za vladanja Kirinova Sirijom.
(DK)
Luke
2
:
3
I pođoše svi da se prepišu svaki u svoj grad.
(DK)
Luke
2
:
4
Tada pođe i Josif iz Galileje iz grada Nazareta u Judeju u grad Davidov koji se zvaše Vitlejem, jer on bijaše iz doma i plemena Davidova,
(DK)
Luke
2
:
5
Da se prepiše s Marijom, isprošenom za njega ženom, koja bješe trudna.
(DK)
Luke
2
:
6
I kad onamo bijahu, dođe vrijeme da ona rodi.
(DK)
Luke
2
:
7
I rodi sina svojega prvenca, i povi ga, i metnu ga u jasli; jer im ne bijaše mjesta u gostionici.
(DK)
Luke
2
:
8
I bijahu pastiri u onome kraju koji čuvahu noćnu stražu kod stada svojega.
(DK)
Luke
2
:
9
I gle, anđeo Gospodnji stade među njima, i slava Gospodnja obasja ih; i uplašiše se vrlo.
(DK)
Luke
2
:
10
I reče im anđeo: ne bojte se; jer gle, javljam vam veliku radost koja će biti svemu narodu.
(DK)
Luke
2
:
11
Jer vam se danas rodi spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu.
(DK)
Luke
2
:
12
I eto vam znaka: naći ćete dijete povito gdje leži u jaslima.
(DK)
Luke
2
:
13
I ujedanput postade s anđelom mnoštvo vojnika nebeskijeh, koji hvaljahu Boga govoreći:
(DK)
Luke
2
:
14
Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, među ljudima dobra volja.
(DK)
Luke
2
:
15
I kad anđeli otidoše od njih na nebo, pastiri govorahu jedan drugome: hajdemo do Vitlejema, da vidimo to što se tamo dogodilo što nam kaza Gospod.
(DK)
Luke
2
:
16
I dođoše brzo, i nađoše Mariju i Josifa i dijete gdje leži u jaslima.
(DK)
Luke
2
:
17
A kad vidješe, kazaše sve što im je kazano za to dijete.
(DK)
Luke
2
:
18
I svi koji čuše diviše se tome što im kazaše pastiri.
(DK)
Luke
2
:
19
A Marija čuvaše sve riječi ove i slagaše ih u srcu svojemu.
(DK)
Luke
2
:
20
I vratiše se pastiri slaveći i hvaleći Boga za sve što čuše i vidješe kao što im bi kazano.
(DK)
Luke
2
:
21
I kad se navrši osam dana da ga obrežu, nadjenuše mu ime Isus, kao što je anđeo rekao dok se još nije bio ni zametnuo u utrobi.
(DK)
Luke
2
:
22
I kad dođe vrijeme da idu na molitvu po zakonu Mojsijevu, doniješe ga u Jerusalim da ga metnu pred Gospoda,
(DK)
Luke
2
:
23
(Kao što je napisano u zakonu Gospodnjemu: da se svako dijete muško koje najprije otvori matericu posveti Gospodu;)
(DK)
Luke
2
:
24
I da prinesu prilog, kao što je rečeno u zakonu Gospodnjemu, dvije grlice, ili dva golubića.
(DK)
Luke
2
:
25
I gle, bijaše u Jerusalimu čovjek po imenu Simeun, i taj čovjek bješe pravedan i pobožan, koji čekaše utjehe Izrailjeve, i Duh sveti bijaše u njemu.
(DK)
Luke
2
:
26
I njemu bješe sveti Duh kazao da neće vidjeti smrti dok ne vidi Hrista Gospodnjega.
(DK)
Luke
2
:
27
I kaza mu Duh te dođe u crkvu; i kad donesoše roditelji dijete Isusa da svrše za njega zakon po običaju,
(DK)
Luke
2
:
28
I on ga uze na ruke svoje, i hvali Boga i reče:
(DK)
Luke
2
:
29
Sad otpuštaš s mirom slugu svojega, Gospode, po riječi svojoj;
(DK)
Luke
2
:
30
Jer vidješe oči moje spasenije tvoje,
(DK)
Luke
2
:
31
Koje si ugotovio pred licem sviju naroda,
(DK)
Luke
2
:
32
Vidjelo, da obasja neznabošce, i slavu naroda tvojega Izrailja.
(DK)
Luke
2
:
33
I Josif i mati njegova čuđahu se tome što se govoraše za njega.
(DK)
Luke
2
:
34
I blagoslovi ih Simeun, i reče Mariji materi njegovoj: gle, ovaj leži da mnoge obori i podigne u Izrailju, i da bude znak protiv koga će se govoriti
(DK)
Luke
2
:
35
(A i tebi samoj probošće nož dušu), da se otkriju misli mnogijeh srca.
(DK)
Luke
2
:
36
I bješe Ana proročica, kći Fanuilova, od koljena Asirova; ona je ostarjela, a sedam je godina življela s mužem od djevojaštva svojega,
(DK)
Luke
2
:
37
I udova oko osamdeset i četiri godine, koja ne odlažaše od crkve, i služaše Bogu dan i noć postom i molitvama.
(DK)
Luke
2
:
38
I ona u taj čas dođe, i hvaljaše Gospoda i govoraše za njega svima koji čekahu spasenija u Jerusalimu.
(DK)
Luke
2
:
39
I kad svršiše sve po zakonu Gospodnjemu, vratiše se u Galileju u grad svoj Nazaret.
(DK)
Luke
2
:
40
A dijete rastijaše i jačaše u duhu, i punjaše se premudrosti, i blagodat Božija bješe na njemu.
(DK)
Luke
2
:
41
I roditelji njegovi iđahu svake godine u Jerusalim o prazniku pashe.
(DK)
Luke
2
:
42
I kad mu bi dvanaest godina, dođoše oni u Jerusalim po običaju praznika;
(DK)
Luke
2
:
43
I kad dane provedoše i oni se vratiše, osta dijete Isus u Jerusalimu; i ne znade Josif i mati njegova;
(DK)
Luke
2
:
44
Nego misleći da je s društvom, otidoše dan hoda, i stadoše ga tražiti po rodbini i po znancima.
(DK)
Luke
2
:
45
I ne našavši ga vratiše se u Jerusalim da ga traže.
(DK)
Luke
2
:
46
I poslije tri dana nađoše ga u crkvi gdje sjedi među učiteljima, i sluša ih, i pita ih,
(DK)
Luke
2
:
47
I svi koji ga slušahu divljahu se njegovu razumu i odgovorima.
(DK)
Luke
2
:
48
I vidjevši ga začudiše se, i mati njegova reče mu: sine! šta učini nama tako? Evo otac tvoj i ja sa strahom tražismo te.
(DK)
Luke
2
:
49
I reče im: zašto ste me tražili? Zar ne znate da meni treba u onom biti što je oca mojega?
(DK)
Luke
2
:
50
I oni ne razumješe riječi što im reče.
(DK)
Luke
2
:
51
I siđe s njima i dođe u Nazaret; i bijaše im poslušan. I mati njegova čuvaše sve riječi ove u srcu svojemu.
(DK)
Luke
2
:
52
I Isus napredovaše u premudrosti i u rastu i u milosti kod Boga i kod ljudi.