(DK)
Luke
23
:
1
I ustavši njih sve mnoštvo odvedoše ga k Pilatu.
(DK)
Luke
23
:
2
I počeše ga tužiti govoreći: ovoga nađosmo da otpađuje narod naš, i zabranjuje davati ćesaru danak, i govori da je on Hristos car.
(DK)
Luke
23
:
3
A Pilat ga zapita: ti li si car Judejski? A on odgovarajući reče mu: ti kažeš.
(DK)
Luke
23
:
4
A Pilat reče glavarima svešteničkijem i narodu: ja ne nalazim nikakve krivice na ovom čovjeku.
(DK)
Luke
23
:
5
A oni navaljivahu govoreći: on buni ljude učeći po svoj Judeji počevši od Galileje dovde.
(DK)
Luke
23
:
6
A Pilat čuvši za Galileju zapita: zar je on Galilejac?
(DK)
Luke
23
:
7
I razumjevši da je iz područja Irodova posla ga Irodu, koji također bijaše u Jerusalimu onijeh dana.
(DK)
Luke
23
:
8
A Irod vidjevši Isusa bi mu vrlo milo; jer je odavno željeo da ga vidi, jer je mnogo slušao za njega, i nadaše se da će vidjeti od njega kako čudo.
(DK)
Luke
23
:
9
I pita ga mnogo koje za što; ali mu on ništa ne odgovori.
(DK)
Luke
23
:
10
A glavari sveštenički i književnici stajahu, i jednako tužahu ga.
(DK)
Luke
23
:
11
A Irod osramotivši ga sa svojijem vojnicima, i narugavši mu se, obuče mu bijelu haljinu, i posla ga natrag Pilatu.
(DK)
Luke
23
:
12
I u taj se dan pomiriše Pilat i Irod među sobom; jer prije bijahu u zavadi.
(DK)
Luke
23
:
13
A Pilat sazvavši glavare svešteničke i knezove i narod
(DK)
Luke
23
:
14
Reče im: dovedoste mi ovoga čovjeka kao koji narod otpađuje, i eto ja ga pred vama ispitah, i ne nalazim na ovom čovjeku nijedne krivice što vi na njega govorite;
(DK)
Luke
23
:
15
A ni Irod, jer sam ga slao k njemu; i eto se ne nalazi ništa da je učinio što bi zasluživalo smrt.
(DK)
Luke
23
:
16
Daklem da ga izbijem pa da pustim.
(DK)
Luke
23
:
17
A trebaše o svakom prazniku pashe da im pusti po jednoga sužnja.
(DK)
Luke
23
:
18
Ali narod sav povika govoreći: uzmi ovoga, a pusti nam Varavu;
(DK)
Luke
23
:
19
Koji bijaše bačen u tamnicu za nekakvu bunu učinjenu u gradu i za krv.
(DK)
Luke
23
:
20
A Pilat opet reče da bi on htio pustiti Isusa.
(DK)
Luke
23
:
21
A oni vikahu govoreći: raspni ga, raspni.
(DK)
Luke
23
:
22
A on im treći put reče: kakvo je dakle on zlo učinio? ja ništa na njemu ne nađoh što bi zasluživalo smrt; daklem da ga izbijem pa da pustim.
(DK)
Luke
23
:
23
A oni jednako navaljivahu s velikom vikom, i iskahu da se on razapne; i nadvlada vika njihova i glavara svešteničkijeh.
(DK)
Luke
23
:
24
I Pilat presudi da bude kao što oni ištu.
(DK)
Luke
23
:
25
I pusti onoga što iskahu, koji bješe bačen u tamnicu za bunu i za krv; a Isusa ostavi na njihovu volju.
(DK)
Luke
23
:
26
I kad ga povedoše, uhvatiše nekoga Simona Kirinca koji iđaše iz polja, i metnuše na njega krst da nosi za Isusom.
(DK)
Luke
23
:
27
A za njim iđaše mnoštvo naroda i žena, koje plakahu i naricahu za njim.
(DK)
Luke
23
:
28
A Isus obazrevši se na njih reče: kćeri Jerusalimske! ne plačite za mnom, nego plačite za sobom i za djecom svojom.
(DK)
Luke
23
:
29
Jer gle, idu dani u koje će se reći: blago nerotkinjama, i utrobama koje ne rodiše, i sisama koje ne dojiše.
(DK)
Luke
23
:
30
Tada će početi govoriti gorama: padnite na nas; i bregovima: pokrijte nas.
(DK)
Luke
23
:
31
Jer kad se ovako radi od sirova drveta, šta će biti od suha?
(DK)
Luke
23
:
32
Vođahu pak i druga dva zločinca da pogube s njim.
(DK)
Luke
23
:
33
I kad dođoše na mjesto koje se zvaše košturnica, ondje razapeše njega i zločince, jednoga s desne strane a drugoga s lijeve.
(DK)
Luke
23
:
34
A Isus govoraše: oče! oprosti im; jer ne znadu šta čine. A dijeleći njegove haljine bacahu kocke.
(DK)
Luke
23
:
35
I narod stajaše te gledaše, a i knezovi s njima rugahu mu se govoreći: drugima pomože, neka pomože i sebi, ako je on Hristos, izbranik Božij.
(DK)
Luke
23
:
36
A i vojnici mu se rugahu, i pristupahu k njemu i davahu mu ocat,
(DK)
Luke
23
:
37
I govorahu: ako si ti car Judejski pomozi sam sebi.
(DK)
Luke
23
:
38
A bijaše nad njim i natpis napisan slovima Grčkijem i Latinskijem i Jevrejskijem: ovo je car Judejski.
(DK)
Luke
23
:
39
A jedan od obješenijeh zločinaca huljaše na njega govoreći: ako si ti Hristos pomozi sebi i nama.
(DK)
Luke
23
:
40
A drugi odgovarajući šutkaše ga i govoraše: zar se ti ne bojiš Boga, kad si i sam osuđen tako?
(DK)
Luke
23
:
41
I mi smo još pravedno osuđeni; jer primamo po svojijem djelima kao što smo zaslužili; ali on nikakva zla nije učinio.
(DK)
Luke
23
:
42
I reče Isusu: opomeni me se, Gospode! kad dođeš u carstvo svoje.
(DK)
Luke
23
:
43
I reče mu Isus: zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju.
(DK)
Luke
23
:
44
A bijaše oko šestoga sahata, i tama bi po svoj zemlji do sahata devetoga.
(DK)
Luke
23
:
45
I pomrča sunce, i zavjes crkveni razdrije se napola.
(DK)
Luke
23
:
46
I povikavši Isus iza glasa reče: oče! u ruke tvoje predajem duh svoj. I rekavši ovo izdahnu.
(DK)
Luke
23
:
47
A kad vidje kapetan šta bi, stade hvaliti Boga govoreći: zaista ovaj čovjek bješe pravednik.
(DK)
Luke
23
:
48
I sav narod koji se bijaše skupio da gleda ovo, kad vidje šta biva, vrati se bijući se u prsi svoje.
(DK)
Luke
23
:
49
A svi njegovi znanci stajahu izdaleka, i žene koje bijahu išle za njim iz Galileje, i gledahu ovo.
(DK)
Luke
23
:
50
I gle, čovjek, po imenu Josif, savjetnik, čovjek dobar i pravedan,
(DK)
Luke
23
:
51
(On ne bijaše pristao na njihov savjet i na posao) iz Arimateje grada Judejskoga, koji i sam čekaše carstva Božijega,
(DK)
Luke
23
:
52
On pristupivši k Pilatu zaiska tijelo Isusovo.
(DK)
Luke
23
:
53
I skide ga, i obavi platnom, i metnu ga u grob isječen, u kome niko ne bijaše nikad metnut.
(DK)
Luke
23
:
54
I dan bijaše petak, i subota osvitaše.
(DK)
Luke
23
:
55
A žene koje bijahu došle s Isusom iz Galileje, idoše za Josifom, i vidješe grob i kako se tijelo metnu.
(DK)
Luke
23
:
56
Vrativši se pak pripraviše mirise i miro; i u subotu dakle ostaše na miru po zakonu.