(DK)
Luke
18
:
1
Kaza im pak i priču kako se treba svagda moliti Bogu, i ne dati da dotuži,
(DK)
Luke
18
:
2
Govoreći: u jednome gradu bijaše jedan sudija koji se Boga ne bojaše i ljudi ne stiđaše.
(DK)
Luke
18
:
3
A u onome gradu bijaše jedna udovica i dolažaše k njemu govoreći: ne daj me mojemu suparniku.
(DK)
Luke
18
:
4
I ne šćadijaše zadugo. A najposlije reče u sebi: ako se i ne bojim Boga i ljudi ne sramim,
(DK)
Luke
18
:
5
No budući da mi dosađuje ova udovica, odbraniću je, da mi jednako ne dolazi i ne dosađuje.
(DK)
Luke
18
:
6
Tada reče Gospod: čujte šta govori nepravedni sudija.
(DK)
Luke
18
:
7
Akamoli Bog neće odbraniti izbranijeh svojijeh koji ga mole dan i noć?
(DK)
Luke
18
:
8
Kažem vam da će ih odbraniti brzo. Ali sin čovječij kad dođe hoće li naći vjeru na zemlji?
(DK)
Luke
18
:
9
A i drugima koji mišljahu za sebe da su pravednici i druge uništavahu kaza priču ovu:
(DK)
Luke
18
:
10
Dva čovjeka uđoše u crkvu da se mole Bogu, jedan farisej a drugi carinik.
(DK)
Luke
18
:
11
Farisej stade i moljaše se u sebi ovako: Bože! hvalim te što ja nijesam kao ostali ljudi: hajduci, nepravednici, preljubočinci, ili kao ovaj carinik.
(DK)
Luke
18
:
12
Postim dvaput u nedjelji; dajem desetak od svega što imam.
(DK)
Luke
18
:
13
A carinik izdaleka stajaše, i ne šćaše ni očiju podignuti na nebo, nego bijaše prsi svoje govoreći: Bože! milostiv budi meni grješnome.
(DK)
Luke
18
:
14
Kažem vam da ovaj otide opravdan kući svojoj, a ne onaj. Jer svaki koji se sam podiže poniziće se; a koji se sam ponižuje podignuće se.
(DK)
Luke
18
:
15
Donošahu k njemu i djecu da ih se dotakne; a kad vidješe učenici, zaprijetiše im.
(DK)
Luke
18
:
16
A Isus dozvavši ih reče: pustite djecu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovijeh carstvo Božije.
(DK)
Luke
18
:
17
I kažem vam zaista: koji ne primi carstva Božijega kao dijete, neće ući u njega.
(DK)
Luke
18
:
18
I zapita ga jedan knez govoreći: učitelju blagi! šta da učinim da naslijedim život vječni?
(DK)
Luke
18
:
19
A Isus reče mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga.
(DK)
Luke
18
:
20
Zapovijesti znaš: ne čini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoči lažno; poštuj oca svojega i mater svoju.
(DK)
Luke
18
:
21
A on reče: sve sam ovo sačuvao od mladosti svoje.
(DK)
Luke
18
:
22
A kad to ču Isus reče mu: još ti jedno nedostaje: prodaj sve što imaš i razdaj siromasima; i imaćeš blago na nebu; i hajde za mnom.
(DK)
Luke
18
:
23
A kad on ču to postade žalostan, jer bješe vrlo bogat.
(DK)
Luke
18
:
24
A kad ga vidje Isus gdje postade žalostan, reče: kako je teško ući u carstvo Božije onima koji imaju bogatstvo!
(DK)
Luke
18
:
25
Lakše je kamili proći kroz iglene uši negoli bogatome ući u carstvo Božije.
(DK)
Luke
18
:
26
A oni koji slušahu rekoše: ko se dakle može spasti?
(DK)
Luke
18
:
27
A on reče: što je u ljudi nemoguće u Boga je moguće.
(DK)
Luke
18
:
28
A Petar reče: eto mi smo ostavili sve i za tobom idemo.
(DK)
Luke
18
:
29
A on im reče: zaista vam kažem: nema nijednoga koji bi ostavio kuću, ili roditelje, ili braću, ili sestre, ili ženu, ili djecu carstva radi Božijega,
(DK)
Luke
18
:
30
Koji neće primiti više u ovo vrijeme, i na onome svijetu život vječni.
(DK)
Luke
18
:
31
Uze pak dvanaestoricu i reče im: evo idemo gore u Jerusalim, i sve će se svršiti što su proroci pisali za sina čovječijega.
(DK)
Luke
18
:
32
Jer će ga predati neznabošcima, i narugaće mu se, i ružiće ga, i popljuvaće ga,
(DK)
Luke
18
:
33
I biće ga, i ubiće ga; i treći dan ustaće.
(DK)
Luke
18
:
34
I oni ništa od toga ne razumješe, i besjeda ova bješe od njih sakrivena, i ne razumješe što im se kaza.
(DK)
Luke
18
:
35
A kad se približi k Jerihonu, jedan slijepac sjeđaše kraj puta proseći.
(DK)
Luke
18
:
36
A kad ču narod gdje prolazi zapita: šta je to?
(DK)
Luke
18
:
37
I kazaše mu da Isus Nazarećanin prolazi.
(DK)
Luke
18
:
38
I povika govoreći: Isuse, sine Davidov! pomiluj me.
(DK)
Luke
18
:
39
I prijećahu mu oni što iđahu naprijed da ućuti; a on još više vikaše: sine Davidov! pomiluj me.
(DK)
Luke
18
:
40
I Isus stade i zapovjedi da mu ga dovedu; a kad mu se približi, zapita ga
(DK)
Luke
18
:
41
Govoreći: šta hoćeš da ti učinim? A on reče: Gospode! da progledam.
(DK)
Luke
18
:
42
A Isus reče: progledaj; vjera tvoja pomože ti.
(DK)
Luke
18
:
43
I odmah progleda, i pođe za njim hvaleći Boga. I svi ljudi koji vidješe hvaljahu Boga.