(DK)
Ecclesiastes
1
:
2
Taština nad taštinama, veli propovjednik, taština nad taštinama, sve je taština.
(DK)
Ecclesiastes
1
:
3
Kaka je korist čovjeku od svega truda njegova, kojim se trudi pod suncem?
(DK)
Ecclesiastes
1
:
4
Naraštaj jedan odlazi i drugi dolazi, a zemlja stoji uvijek.
(DK)
Ecclesiastes
1
:
5
Sunce izlazi i zalazi, i opet hiti na mjesto svoje odakle izlazi.
(DK)
Ecclesiastes
1
:
6
Vjetar ide na jug i obrće se na sjever: ide jednako obrćući se, i u obrtanju svom vraća se.
(DK)
Ecclesiastes
1
:
7
Sve rijeke teku u more, i more se ne prepunja; odakle teku rijeke, onamo se vraćaju da opet teku.
(DK)
Ecclesiastes
1
:
8
Sve je mučno, da čovjek ne može iskazati; oko se ne može nagledati, niti se uho može naslušati.
(DK)
Ecclesiastes
1
:
9
Što je bilo to će biti, što se činilo to će se činiti, i nema ništa novo pod suncem.
(DK)
Ecclesiastes
1
:
10
Ima li što za što bi ko rekao: vidi, to je novo? Već je bilo za vijekova koji su bili prije nas.
(DK)
Ecclesiastes
1
:
11
Ne pominje se što je prije bilo; ni ono što će poslije biti neće se pominjati u onijeh koji će poslije nastati.
(DK)
Ecclesiastes
1
:
13
I upravih srce svoje da tražim i razberem mudrošću sve što biva pod nebom; taj mučni posao dade Bog sinovima ljudskim da se muče oko njega.
(DK)
Ecclesiastes
1
:
14
Vidjeh sve što biva pod suncem, i gle, sve je taština i muka duhu.
(DK)
Ecclesiastes
1
:
15
Što je krivo ne može se ispraviti, i nedostaci ne mogu se izbrojiti.
(DK)
Ecclesiastes
1
:
16
Ja rekoh u srcu svom govoreći: evo, ja postah velik, i pretekoh mudrošću sve koji biše prije mene u Jerusalimu, i srce moje vidje mnogo mudrosti i znanja.
(DK)
Ecclesiastes
1
:
17
I upravih srce svoje da poznam mudrost i da poznam bezumlje i ludost; pa doznah da je i to muka duhu.
(DK)
Ecclesiastes
1
:
18
Jer gdje je mnogo mudrosti, mnogo je brige, i ko umnožava znanje, umnožava muku.