(DK)
Isaiah
6
:
1
Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu.
(DK)
Isaiah
6
:
2
Serafimi stajahu više njega, svaki ih imaše šest krila: dvjema zaklanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema lećaše.
(DK)
Isaiah
6
:
3
I vikahu jedan drugome govoreći: svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove.
(DK)
Isaiah
6
:
4
I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima.
(DK)
Isaiah
6
:
5
I rekoh: jaoh meni! pogiboh, jer sam čovjek nečistijeh usana, i živim usred naroda nečistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim očima.
(DK)
Isaiah
6
:
6
A jedan od serafima doletje k meni držeći u ruci živ ugljen, koji uze s oltara kliještima,
(DK)
Isaiah
6
:
7
I dotače se usta mojih i reče: evo, ovo se dotače usta tvojih, i bezakonje tvoje uze se, i grijeh tvoj očisti se.
(DK)
Isaiah
6
:
8
Potom čuh glas Gospodnji gdje reče: koga ću poslati? i ko će nam ići? A ja rekoh: evo mene, pošlji mene.
(DK)
Isaiah
6
:
9
A on reče: idi, i reci tome narodu: slušajte ali nećete razumjeti, gledajte ali nećete poznati.
(DK)
Isaiah
6
:
10
Učini da odeblja srce tome narodu i uši da im otežaju, i oči im zatvori, da ne vide očima svojim i ušima svojim da ne čuju i srcem svojim da ne razumiju i ne obrate se i ne iscijele.
(DK)
Isaiah
6
:
11
A ja rekoh: dokle Gospode? A on reče: dokle ne opuste gradovi da budu bez stanovnika i kuće da budu bez ljudi, i zemlja dokle sasvijem ne opusti,
(DK)
Isaiah
6
:
12
I dokle Gospod opravi daleko ljude i bude sama pustoš u zemlji.
(DK)
Isaiah
6
:
13
Ali će još biti u njoj desetina, pa će se i ona zatrti; ali kao hrast ili brijest kojima i kad zbace lišće ostaje stablo, tako će sveto sjeme biti njezino stablo.