(DK)
Romans
1
:
1
Od Pavla, sluge Isusa Hrista, pozvanoga apostola izabranoga za jevanđelje Božije,
(DK)
Romans
1
:
2
Koje Bog naprijed obeća preko proroka svojijeh u svetijem pismima
(DK)
Romans
1
:
3
O sinu svojemu, koji je po tijelu rođen od sjemena Davidova,
(DK)
Romans
1
:
4
A posvjedočen silno za sina Božijega Duhom svetinje po vaskrseniju iz mrtvijeh, Isusu Hristu Gospodu našemu,
(DK)
Romans
1
:
5
Preko kojega primismo blagodat i apostolstvo, da pokorimo sve neznabošce vjeri imena njegovoga;
(DK)
Romans
1
:
6
Među kojima ste i vi pozvani Isusu Hristu,
(DK)
Romans
1
:
7
Svima koji su u Rimu, ljubaznima Bogu, i pozvanima svetima: blagodat vam i mir od Boga oca našega i Gospoda Isusa Hrista.
(DK)
Romans
1
:
8
Prvo dakle zahvaljujem Bogu svojemu kroz Isusa Hrista za sve vas što se vjera vaša glasi po svemu svijetu.
(DK)
Romans
1
:
9
Jer mi je svjedok Bog, kojemu služim duhom svojijem u jevanđelju sina njegova, da vas se opominjem bez prestanka,
(DK)
Romans
1
:
10
Moleći se svagda Bogu u molitvama svojijem da bi mi kad Božija volja pomogla da dođem k vama;
(DK)
Romans
1
:
11
Jer želim vidjeti vas, da vam dam kakav duhovni dar za vaše utvrđenje,
(DK)
Romans
1
:
12
To jest, da se s vama utješim vjerom opštom, i vašom i mojom.
(DK)
Romans
1
:
13
Ali vam neću zatajiti, braćo, da sam mnogo puta htio da vam dođem, pa bih zadržan doslije, da i među vama imam kakav plod, kao i među ostalijem neznabošcima.
(DK)
Romans
1
:
14
Dužan sam i Grcima i divljacima, i mudrima i nerazumnima.
(DK)
Romans
1
:
15
Zato, od moje strane, gotov sam i vama u Rimu propovjediti jevanđelje.
(DK)
Romans
1
:
16
Jer se ne stidim jevanđelja Hristova; jer je sila Božija na spasenije svakome koji vjeruje, a najprije Jevrejinu i Grku.
(DK)
Romans
1
:
17
Jer se u njemu javlja pravda Božija iz vjere u vjeru, kao što je napisano: pravednik će od vjere živ biti.
(DK)
Romans
1
:
18
Jer se otkriva gnjev Božij s neba na svaku bezbožnost i nepravdu ljudi koji drže istinu u nepravdi.
(DK)
Romans
1
:
19
Jer što se može doznati za Boga poznato je njima: jer im je Bog javio;
(DK)
Romans
1
:
20
Jer što se na njemu ne može vidjeti, od postanja svijeta moglo se poznati i vidjeti na stvorenjima, i njegova vječna sila i božanstvo, da nemaju izgovora.
(DK)
Romans
1
:
21
Jer kad poznaše Boga, ne proslaviše ga kao Boga niti mu zahvališe, nego zaludješe u svojijem mislima, i potamnje nerazumno srce njihovo.
(DK)
Romans
1
:
23
I pretvoriše slavu vječnoga Boga u obličje smrtnoga čovjeka i ptica i četvoronožnijeh životinja i gadova.
(DK)
Romans
1
:
24
Zato ih predade Bog u željama njihovijeh srca u nečistotu, da se pogane tjelesa njihova među njima samima;
(DK)
Romans
1
:
25
Koji pretvoriše istinu Božiju u laž, i većma poštovaše i poslužiše tvar nego tvorca, koji je blagosloven vavijek. Amin.
(DK)
Romans
1
:
26
Zato ih predade Bog u sramne slasti; jer žene njihove pretvoriše putno upotrebljavanje u besputno.
(DK)
Romans
1
:
27
Tako i ljudi ostavivši putno upotrebljavanje ženskoga roda, raspališe se željom svojom jedan na drugoga, i ljudi s ljudima činjahu sram, i platu koja trebaše za prijevaru njihovu primahu na sebi.
(DK)
Romans
1
:
28
I kao što ne marahu da poznadu Boga, zato ih Bog predade u pokvaren um da čine što ne valja,
(DK)
Romans
1
:
29
Da budu napunjeni svake nepravde, kurvarstva, zloće, lakomstva, pakosti; puni zavisti, ubistva, svađe, lukavstva, zloćudnosti;
(DK)
Romans
1
:
30
Šaptači, opadači, bogomrsci, siledžije, hvališe, ponositi, izmišljači zala, nepokorni roditeljima,
(DK)
Romans
1
:
31
Nerazumni, nevjere, neljubavni, neprimirljivi, nemilostivi.
(DK)
Romans
1
:
32
A neki i pravdu Božiju poznavši da koji to čine zaslužuju smrt, ne samo to čine, nego pristaju na to i onima koji čine.