(JB)
Ecclesiastes
2
:
1
Tad rekoh u srcu svom: Daj da okušam užitak i vidim što naslada pruža - ali gle: i to je ispraznost!
(JB)
Ecclesiastes
2
:
3
Odlučih tijelo krijepiti vinom, a srce posvetiti mudrosti; poželjeh prigrliti i ludost, kako bih spoznao usrećava li ljude ono što pod nebesima čine za izbrojenih dana svojega života.
(JB)
Ecclesiastes
2
:
4
Učinih velika djela: sazidah sebi palače, zasadih vinograde;
(JB)
Ecclesiastes
2
:
5
uredih perivoje i voćnjake, nasadih u njima voćke svakojake.
(JB)
Ecclesiastes
2
:
7
Nakupovah robova i robinja, imadoh i sluge domaće, a tako i stada krupne i sitne stoke više no itko prije mene u Jeruzalemu.
(JB)
Ecclesiastes
2
:
8
Nagomilah srebro i zlato i blago kraljeva i pokrajina, nabavih pjevače i pjevačice i svakoga raskošja ljudskog, sve škrinju na škrinji.
(JB)
Ecclesiastes
2
:
9
I postadoh tako velik, veći no bilo tko prije mene u Jeruzalemu; a nije me ni mudrost moja ostavila.
(JB)
Ecclesiastes
2
:
10
I što god su mi oči poželjele, nisam im uskratio, niti branih srcu svojemu kakva veselja, već se srce moje veselilo svakom trudu mojem, i takva bi nagrada svakom mojem naporu.
(JB)
Ecclesiastes
2
:
11
A onda razmotrih sva svoja djela, sve napore što uložih da do njih dođem - i gle, sve je to opet ispraznost i pusta tlapnja! I ništa nema valjano pod suncem.
(JB)
Ecclesiastes
2
:
12
Okrenuh zatim misao svoju mudrosti, gluposti i ludosti. Što, na priliku, čini kraljev nasljednik? Ono što je već učinjeno.
(JB)
Ecclesiastes
2
:
13
I spoznadoh da je bolja mudrost od ludosti, kao što je svjetlost bolja od tame.
(JB)
Ecclesiastes
2
:
14
Mudracu su oči u glavi, a bezumnik luta u tami. Ali također znam da obojicu stiže ista kob.
(JB)
Ecclesiastes
2
:
15
Zato rekoh u sebi: Kakva je sudbina luđaku, takva je i meni. Čemu onda žudjeti za mudrošću? I rekoh u srcu: I to je ispraznost!
(JB)
Ecclesiastes
2
:
16
Jer trajna spomena nema ni mudru ni bezumniku: obojicu će poslije nekog vremena prekriti zaborav! I, jao, mudrac mora umrijeti kao i bezumnik.
(JB)
Ecclesiastes
2
:
17
Omrznuh život, jer mi se učini mučnim sve što se zbiva pod suncem: sve je ispraznost i pusta tlapnja.
(JB)
Ecclesiastes
2
:
18
Zamrzih sve za što sam se pod suncem trudio i što sad ostavljam svome nasljedniku.
(JB)
Ecclesiastes
2
:
19
Tko zna hoće li on biti mudar ili lud? Pa ipak on će biti gospodar sve moje muke u koju uložih sav svoj napor i mudrost pod suncem. I to je ispraznost.
(JB)
Ecclesiastes
2
:
20
I stao sam srcem očajavati zbog velikog napora kojim sam se trudio pod suncem.
(JB)
Ecclesiastes
2
:
21
Jer čovjek se trudi mudro i umješno i uspješno, pa sve to mora ostaviti u baštinu drugomu koji se oko toga nije uopće trudio. I to je ispraznost i velika nevolja.
(JB)
Ecclesiastes
2
:
22
Jer što on dobiva za sav svoj napor i trud koji je pod suncem podnio?
(JB)
Ecclesiastes
2
:
23
Jer svi su njegovi dani doista mukotrpni, poslovi mu puni brige; čak ni noću ne miruje srce njegovo. I to je ispraznost.
(JB)
Ecclesiastes
2
:
24
Nema čovjeku druge sreće već jesti i piti i biti zadovoljan svojim poslom. I to je, vidim, dar Božje ruke.
(JB)
Ecclesiastes
2
:
25
Jer tko bi mogao jesti, tko li nezadovoljan biti, osim po njemu.
(JB)
Ecclesiastes
2
:
26
Mudrost, spoznaju, radost on daruje onom tko mu je po volji, a grešniku nameće zadaću da sabira i skuplja za onoga tko je po volji Bogu. I to je ispraznost i pusta tlapnja.