(TD)
Ecclesiastes
2
:
1
Rekao sam samom sebi: `Hajdemo, da te iskušam kroz radost, kušaj sreću!` I evo, to je također taština.
(TD)
Ecclesiastes
2
:
2
O smijehu, ja rekoh: ` To je ludo!` A o radosti: `Što to znači?`
(TD)
Ecclesiastes
2
:
3
Ja odlučih u svom*srcu povlačiti svoje tijelo u vinu i, mudro vodeći srce svoje, ustrajavati na gluposti, dok se ne vidi što ima dobro za sinove Adamove činiti pod nebom tijekom dana odbrojanih za njihov život .
(TD)
Ecclesiastes
2
:
4
Ja se poduzeh velikih djela: sagradio sam sebi kuće, posadio vinograde;
(TD)
Ecclesiastes
2
:
5
načinio sebi vrtove i voćnjake, posadio sve vrste plodnog drveća;
(TD)
Ecclesiastes
2
:
6
načinio sebi bazene za zalijevati njihovom vodom šumu mladih stabala.
(TD)
Ecclesiastes
2
:
7
Kupovao sam sebi robove i sluškinje, imao sam mnogo zlužinčadi, i također krupne i sitne stoke u izobilju više no svi moji prethodnici u Jeruzalemu.
(TD)
Ecclesiastes
2
:
8
Ja sam također zgrnuo srebra i zlata, imanje kraljeva i Država; pribavio sam sebi pjevača i pjevačica i, slasti sinova Adamovih, jednu gospu, što ?, gospođe .
(TD)
Ecclesiastes
2
:
9
Ja postadoh velik, obogatih se više no svi moji prethodnici u Međutim moja mudrost, ona, mi pomagaše.
(TD)
Ecclesiastes
2
:
10
Ja nisam ništa odbio svojim očima što su mi zaiskale; nikakve radosti nisam lišio svoje srce, jer moje srce uživaše u svem mom radu: bio je to dio koji mi pripade svim mojim radom.
(TD)
Ecclesiastes
2
:
11
Ali, ja sam se okrenuo prema svim djelima koja bijahu učinjena mojim rukama i prema radu kojeg sam obavljao s toliko muke. Eh dobro! sve je to taština i propuh vjetra, nema u tom nikakve koristi pod suncem .
(TD)
Ecclesiastes
2
:
12
Okrenuo sam se tako, da ih osmotrim prema mudrosti, ludosti i gluposti. Tja! što će biti čovjek koji dođe poslije kralja Ono što se već učinilo s njim !
(TD)
Ecclesiastes
2
:
13
Evo što sam ja vidio: Veća je korist od mudrosti no od gluposti, kao od svjetlo no od tmina.
(TD)
Ecclesiastes
2
:
14
Mudar ima oči ondje gdje treba, bezumnik hoda u tminama. Ali ja znam, ja, da obojicu, ista sudbina stiže .
(TD)
Ecclesiastes
2
:
15
Tada, ja, sebi rekoh u sebi: Ovo što stiže bezumnika stići će i mene također, zašto dakle ja bijah tako mudarđ Ja sebi rekoh da i to također je taština.
(TD)
Ecclesiastes
2
:
16
Jer, nema sjećanja na mudraca, ne više no na bezumnika, za uvijek. Već u danima dolazećim sve će biti zaboravljeno: Eh štođ Mudrac umire kao i bezumnik!
(TD)
Ecclesiastes
2
:
17
Dakle, ja mrzim život, jer držim lošim ono što se zbiva pod suncem: sve je taština i puhanje vjetra.
(TD)
Ecclesiastes
2
:
18
Ja, ja mrzim sav rad koji sam obavio pod suncem, a koji ću prepustiti čovjeku koji će me naslijediti.
(TD)
Ecclesiastes
2
:
19
Tko zna da li će biti mudar il bezuman On će biti gazda svekolikom mojem radu, što bih ja radio sa svojm mudrošću pod suncem: To isto jest taština.
(TD)
Ecclesiastes
2
:
20
Ja sam se obeshrabrio za sav svoj rad koji sam obavio pod suncem.
(TD)
Ecclesiastes
2
:
21
Naime, evo jednog čovjeka koji je obavio svoj posao s mudrošću, znanošću i uspjehom: To će jednom čovjeku koji nije radio biti dano u njegov dio. To isto je taština i veliko zlo.
(TD)
Ecclesiastes
2
:
22
Da, što će ostati za tog čovjeka od sveg njegovog rada i sveg njegovog osobnog napora koji bude učinio, on, pod suncem?
(TD)
Ecclesiastes
2
:
23
Svi njegovi dani, naime, nisu drugo do bol, a njegovo bavljenje samo je patnja; čak i noću, njegovo je *srce bez spokoja: To isto jest taština.
(TD)
Ecclesiastes
2
:
24
Ničeg dobrog za čovjeka, osim jesti i piti, kušati sreću u svom radu. Ja sam vidio da to također dolazi od ruke Božje.
(TD)
Ecclesiastes
2
:
25
Naime, reče On, ` Tko može jesti i brinuti se bez mog znanja `
(TD)
Ecclesiastes
2
:
26
Da, čovjeku koji mu godi, ali Grješniku on daje kao Bavljenje sakupljati i gomilati, za dati onome tko godi Bogu. To je također taština i puhanje vjetra.