(JB)
Job
7
:
1
Nije l' vojska život čovjekov na zemlji? Ne provodi l' dane poput najamnika?
(JB)
Job
7
:
2
Kao što trudan rob za hladom žudi, poput nadničara štono plaću čeka,
(JB)
Job
7
:
3
mjeseci jada tako me zapadoše i noći su mučne meni dosuđene.
(JB)
Job
7
:
4
Liježuć' mislim svagda: 'Kada ću ustati?' A dižuć se: 'Kada večer dočekati!' I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.
(JB)
Job
7
:
5
Put moju crvi i blato odjenuše, koža na meni puca i raščinja se.
(JB)
Job
7
:
6
Dani moji brže od čunka prođoše, promakoše hitro bez ikakve nade.
(JB)
Job
7
:
7
Spomeni se: život moj je samo lahor i oči mi neće više vidjet' sreće!
(JB)
Job
7
:
8
Prijateljsko oko neće me gledati; pogled svoj u mene upro si te sahnem.
(JB)
Job
7
:
9
Kao što se oblak gubi i raspline, tko u Šeol siđe, više ne izlazi.
(JB)
Job
7
:
10
Domu svome natrag ne vraća se nikad, njegovo ga mjesto više ne poznaje.
(JB)
Job
7
:
11
Ustima ja svojim stoga branit' neću, u tjeskobi duha govorit ću sada, u gorčini duše ja ću zajecati.
(JB)
Job
7
:
12
Zar sam more ili neman morska, pa si stražu nada mnom stavio?
(JB)
Job
7
:
13
Kažem li: 'Na logu ću se smirit', ležaj će mi olakšati muke',
(JB)
Job
7
:
14
snovima me prestravljuješ tada, prepadaš me viđenjima mučnim.
(JB)
Job
7
:
15
Kamo sreće da mi se zadavit'! Smrt mi je od patnja mojih draža.
(JB)
Job
7
:
16
Ja ginem i vječno živjet neću; pusti me, tek dah su dani moji!
(JB)
Job
7
:
17
Što je čovjek da ga toliko ti cijeniš, da je srcu tvojem tako prirastao
(JB)
Job
7
:
18
i svakoga jutra da njega pohodiš i svakoga trena da ga iskušavaš?
(JB)
Job
7
:
19
Kada ćeš svoj pogled skinuti sa mene i dati mi barem pljuvačku progutat'?
(JB)
Job
7
:
20
Ako sam zgriješio, što učinih tebi, o ti koji pomno nadzireš čovjeka? Zašto si k'o metu mene ti uzeo, zbog čega sam tebi na teret postao?
(JB)
Job
7
:
21
Zar prijestupa moga ne možeš podnijeti i ne možeš prijeći preko krivnje moje? Jer, malo će proći i u prah ću leći, ti ćeš me tražiti, al' me biti neće.